O kontekstu
Prethodne i ove godine Hrvatska je doživjela dosad najveću eskalaciju prosvjeda u vidu dinamike održavanja, masovnosti, različitih socijalnih grupa koje su prosvjede održavale ili podržavale te njihovog ujedinjenog djelovanja. Povodi prosvjedovanja su različiti, no njihova priroda može se podvesti pod isti krov. S jedne strane, neoliberalna politika hrvatske vlade koja se, kao i u svijetu, odlikuje općom privatizacijom (odnosno predajom društvenog vlasništva u privatne ruke moćnih poduzetnika) gotovo svih industrijskih sektora te ključnih prirodnih resursa, a sve u ime slobodnog tržišta koje bi trebalo ponuditi pravedno natjecanje i mogućnost velikog uspjeha za sve građane. Hrvatska bilježi najvišu stopu nezaposlenosti do sada, od nekih 18.2 %, a samo u posljednje dvije godine izgubljeno je 141 tisuću radnih mjesta. Oko 400.000 ljudi živi na rubu egzistencije, lišeni osnovnih ljudskih prava što je poprilično alarmantan podatak za državu od nešto više od 4 milijuna i 200 tisuća stanovnika.
Kako je to i inače slučaj, neoliberalna politka praćena je uništenjem socijalne države, odnosno smanjenjem socijalnih prava većine (prava na rad, obrazovanje, zdravstvo, mirovinu) unutar kojih su napravljeni veliki i bolni rezovi koji su opet pogodili džepove najsiromašnijih. U tom smislu prethodnu godinu obilježili su protesti obespravljenih radnika, seljaka i studenata, prosvjedi za očuvanje javnog prostora od privatizacije te opći prosvjedi protiv vladinih politika i, najnoviji, protiv kapitalističkog sustava. S druge strane, u Hrvatskoj su se i ove godine održali prosvjedi branitelja te su se dogodili nasilni neredi protiv Parade ponosa u Splitu.
Prosvjedi za radnička prava
Sve su masovniji i češći prosvjedi za radnička prava koji su veću medijsku pozornost počeli dobivati slučajem tekstilne tvornice Kamensko koja je uništena privatizacijom i nizom poslovnih malvarzacija koji su tvornicu doveli do propasti. Radnice tvornice Kamensko na ulice su izašle (prvo štrajkom glađu, a onda i prosvjedima, marševima itd.) u listopadu 2010. godine, a prosvjedi su se kontinuirano vodili do prosinca.
Prosvjedi seljaka
Ostavljeni od strane države koja im ne isplaćuje subvencije za održavanje poljoprivrede proizvodnje, ostavljeni u nemilosti velikih poljoprivrednih i prehrambenih magnata koji su im nudili nedovoljne cijene za njihove poljoprivredne proizvode, seljaci su uz podršku aktivista i radnika više puta izlazili na ulicu i blokirali ceste u potrazi za svojim pravima. Rezultati su sitno povećanje otkupnih cijena proizvoda te obećanje o većim subvencijama, koje se opetovano krši.
Prosvjedi studenata
U području obrazovanja, studenti su nastavili svoju dugogodišnju kampanju za besplatno obrazovanje i protiv velikih školarina koje su direktna posljedica neoliberalnog povlačenja države od financiranja visokog obrazovanja i prepuštanja sveučilišta tržištu tako da mora naplaćivati visoke školarine studentima. Tim činom država je praktički proglasila da obrazovanje više nije javno dobro, te da je pravo na studij dano samo onima koji si to mogu priuštiti, što je još jedna od brojnih stvari koja stvara sve veći jaz između bogatih i siromašnih.
Studenti Filozofskog fakulteta su ove godine blokirali referadu i natjerali upravu da ne naplati studentima školarine, već da traži od Vlade da ispuni svoje dano obećanje o besplatnom školstvu. Također, ove godine se aktivirao novi sindikat visokog obrazovanja koji se ujedinjeno gotovo sa svim sveučilištima i fakultetima u zemlji usprotivio novim zakonima o sveučilištima kojima se obrazovanje dodatno komercijalizirao i podredilo tržištu. Akcija je bila uspješna, veliki pritisak stvoren je štrajkom te prijetnjama rektora i dekana o obustavi nastave, te su zakoni konačno povučeni.
Pravo na javni prostor
U vidu prava na javni prostor veliku ulogu prethodnih nekoliko, pa i posljednje godine, imala je inicijativa za obranu jedne od glavnih ulica u Zagrebu, Varšavke. (Dijelovi Varšavske ulice predani su privatnom poduzetniku koji je od javnog prostora napravio privatnu garažu i shopping centar.) Kampanje za obranu javnog prostora polučile su uspjeh utoliko što su uključile velik broj građana te osvijetlile važnost te teme, a istovremeno je pitanje borbe za javni prostor preneseno na druge gradove, u Splitu se trenutno bore za očuvanje Marjana1, u Dubrovniku Srđa2, a u cijeloj Hrvatskoj se vodi borba protiv izgradnje golf terena na javnim površinama.
Prosvjedi nezadovoljnih građana
Najveći prosvjedi ove godine dogodili su se od veljače do travnja kad je nekoliko tisuća građana marširalo ulicama Zagreba u ukupno 18 prosvjeda. Masovni prosvjedi održali su se i u drugim gradovima (Split, Rijeka, Osijek…). Prosvjedima je izražavano opće nezadovoljstvo politikom vlade, tražila se smjena vlasti, ali tijekom vremena artikulirane su i druge ideje, poput antikapitalističkih parola, zahtjevi protiv privatizacije, zahtjevi za slobodnim i neovisnim javnim medijima te zahjevi za direktnom demokracijom kao jedinom mogućom demokracijom. U protestima su sudjelovale razne socijalne skupine (radnici, studenti, branitelji itd.) te se konstantno odvijala i borba između lijevo i desno orijentiranih građana i skupina. Prosvjedi nisu rezultirali daljnjim ujedinjenem građana, no učinjen je velik iskorak u plasiranju dotad u mainstreamu neprisutnih tema, izrazilo se opće nezadovoljstvo politkom vlade, koja ne čini dobro ni lijevima ni desnima, te se dogodio velik pomak u organiziranom građanskom neposluhu (prosvjedi nisu imali vođe, građani su zauzimali zagrebačke ulice, odlazilo se prosvjedovati pred državnu televiziju, prosvjedi su se održavali nenasilno itd.).
Wall Street
U većim gradovima Hrvatske održani su prosvjedi na valu velikih svjetskih prosvjeda protiv kapitalističkog sustava i za direktnu demokraciju (tzv. Wall Street protesti) te je postignuta veća razina artikulacije po pitanju prepoznavanja problema kapitalističkog sustava.
Na zagrebačkom prosvjedu prvi put je održan narodni plenum, odnosno direktno demokratsko tijelo odlučivanja, na kojem su svi građani imali jednako pravo glasa i odlučivanja. Tu su artikulirane i ideje na razini države, pogotovo potrebe zaštite socijalnih prava i javnih dobara. Najavljeni su i novi prosvjedi i plenum te ostaje vidjeti kako će se stvari dalje razvijati.
Prosvjedi branitelja
Važno je spomenuti i ovogodišnje prosvjede branitelja kojima su se pridruživali građani i mahom desno orijentirane grupacije.
Lako bi se širokom analizom politike vlasti došlo do toga da je, umjesto na poboljšanje socijalnog blagostanja građana, svoju moć održavala ustrajanjem na nacionalističkim politikama uvjeravanja građana u očuvanje tobožnjeg hrvatstva i svih stavki koje s tim dolaze u paketu (vjere, nacionalne tradicije).
Prosvjedi branitelja dogodili su se nakon osuđujuće nepravomoćne presude generalima Gotovini, Čermaku i Markaču za organizirani zločinački poduhvat tijekom vojno-redarstvene akcije Oluja. U prosvjedima je sudjelovalo nekoliko tisuća branitelja kojima su se priključili građani i održani su u više gradova. Iako je početna pozicija bilo izražavanje protesta jer je presuda generalima doživljena kao osuda čitavog Domovinskog rata kao zločinačkog, a samim time i hrvatskog naroda, srž problema bila su neriješena ratna pitanja i manjak osviještenosti velikog dijela građana o pitanju ratnih zločina, što je planirana i kontinuriana politika vlade koja takva pitanja sustavno zanemaruje kako bi se održala za poticanje nacionalističkih tenzija. Na prosvjedima su bili izraženi, doduše u nešto manjoj mjeri nego prije, govori mržnje prema Srbima, antologijskim neprijateljima koji su kao as koji se potegne iz rukava da bi se suzbilo izbijanje žešćih socijalnih nemira.
Pitanje rata i pitanje obespravljenih branitelja koje vlast upotrebljava kao sigurno biračko tijelo i dalje nije riješeno, ratni zločini se zataškavaju, a trenutno predizborna kampanja HDZ-a bazira se ponovno na reanimaciji kulta ličnosti Franje Tuđmana i potezanjem nacionalističkih govora koji ponovno proizvode atmosferu straha i mržnje prema Srbima, te je stoga moguće da će ubrzo opet doći do dizanja nacionalističkih tenzija i sličnih prosvjeda. Jer, potreban nam je stari-novi neprijatelj kako bi se odmakla pažnja od katastrofalnog stanja u društvu čije je temelje sagradila upravo ta politika HDZ-a sa Franjom Tuđmanom na čelu. Podsjetimo, bivšem premijeru Ivi Sanaderu (također iz redova HDZ-a), oko kojega se na proteklim izborima gradio kult ličnosti, sudi se na Županijskom sudu u Zagrebu za ratno profiterstvo i primanje mita .
Pride u Splitu
Politika vlade također je zanemarivala pitanje ostalih manjina, a ove godine to je posebno izraženo na prosvjedu LGBTIQ zajednice, Split Prideu. Nedovoljno osvještavanje o pitanjima seksualnih manjina, ignoriranje tih manjina od strane države i nedonošenje institucionalnih mehanizama zaštite, pozicioniranje države kao neutralog promatrača, a ne kao aktivnog zaštitnika ljudskih prava, dovelo je do nasilja na Split Prideu gdje su sudionici Pridea bili napadnuti od strane nekoliko tisuća prosvjednika, pri čemu je u potpunosti zakazala policija koja je praktički dopustila linčovanje onih koji su sudjelovali u paradi.
Trenutno se u Hrvatskoj vodi predizborna kampanja, a sve stranke praktički podržavaju isti program, po obične građane, štetnih socijalnih i gospodarskih politika (osim što tobože lijevo orijentirane stranke imaju blaži, no i dalje ignorirajući, nastup prema manjinama), te se može očekivati da će u budućnosti doći do daljnje eksalacije prosvjeda, a aktualna politika i dalje svoje uporište traži i maže oči građanima skorašnjim ulaskom u Evropsku Uniju, a ne bude li bolje u EU, već će se naći neki vanjski ili unutrašnji neprijatelj na koga će se svaliti krivica i skrenuti pažnja s aktualnih problema sive hrvatske svakodnevice.
Ali dok ne prihvatimo da se za promjenu i socijanu pravdu možemo izboriti jedino ako je zajednički počnemo stvarati neovisno o identitetskim i inim odrednicama, mi svi građani, ona se neće ni desiti. Nadajmo se da je ovo buđenje kulture prosvjedovanja i međusobne solidarnosti dobar početak…
Sanja Deanković
* * *
1 Park šuma Marjan najveći je javni prostor u Splitu, godinama izložen bespravnoj gradnji i betoniranju, te problemima neadekvatnog održavanja.
2 Srđ je brdo iznad Dubrovnika, također javna površina, a kroz inicijativu: „Srđ je naš“ građani su se pobunili protiv divlje apartmanizacije pod izlikom gradnje golf igrališta.