Studijski put „Kultura sjećanja u Berlinu“, 15.-21. oktobar 2012. godine

Grupa ratnih veterana, bivših pripadnika vojski u Bosni i Hercegovini i Srbiji, uz pratnju i podršku dvojice novinara i nas četvorice iz Centra za nenasilnu akciju, posjetila je Berlin u periodu između 15.-21. oktobra 2012. godine.

Veteranska grupa se sastojala od ljudi koji su u nizu proteklih godina uzeli aktivno učešće u mirovnoj izgradnji kroz angažman u zajedničkim akcijama posjeta stratištima širom Bosne i Hercegovine i organizaciji domaćinstva samih događaja. Na ovaj način, pozivajući ih na učešće u studijskom putovanju, htjeli smo da ih ohrabrimo za dalji rad na izgradnji mira i iskažemo zahvalnost na dosadašnjem trudu i hrabrosti da učine iskorak u svojim sredinama i širom regiona ka konstruktivnom suočavanju sa prošlošću.
S obzirom na različite javne interpretacije istorije u našem regionu koje često predstavljaju izvor sukoba, cilj putovanja bio je da se ukaže na potrebu pronalaženja riječi, gestova, memorijala i spomenika koji objašnjavaju prošlost na prikladan način i traže put ka uspostavljanju zajedničke budućnosti bez obnavljanja bola, a uz uvažavanje različitih viđenja prošlosti.

Posjeta mjestima sjećanja u Berlinu i okolini zamišljena je kako bi se vidjelo na koji način se njemačko društvo ophodi sa prošlošću i koje se to ideje i saznanja mogu reflektovati na naše prostore i kulturu sjećanja. Njemačka se nalazi u aktivnom procesu suočavanja sa prošlošću koja se nakon ujedinjenja zemlje promatra dvodimenzionalno, te pored nacional-socijalističkog obuhvata i nasljeđe komunističkog totalitarizma. Iz tog razloga je i izbor mjesta obuhvaćao memorijale i spomenike iz oba perioda koji bez sumnje određuju današnju sliku njemačkog pogleda u prošlost.

Posjetili smo sljedeća mjesta:
– Topografija terora – muzej i centar koji istražuje, dokumentuje i edukuje o nacističkoj prošlosti,
– Holokaust memorijal – spomenik ubijenim Jevrejima Evrope u sklopu kojeg je Informacioni centar koji se nalazi ispod spomenika, pod zemljom, koji ima četiri glavne sobe u kojima je dokumentovano i prikazano stradanje Jevreja u Holokaustu,
– Spomen mjesto Hohenschönhausen (bivši zatvor u DDR-u za političke zatvorenike) – memorijal je otvoren u kompleksu bivšeg zatvora za političke zatvorenike koji su izgradile sovjetske snage nakon Drugog svjetskog rata, a uglavnom ga je koristila specijalna policija DDR-a i koji je bio u funkciji do samog njenog kraja,
– Kuća koje nema (Missing House) – instalacija francuskog umjetnika Christiana Boltanskog postavljena na mjestu gdje se nalazio dio zgrade u Berlinu u Grosshamburger ulici, broj 15-16, u kojoj su prevashodno živeli Jevreji, a koja je srušena u savezničkom bombardovanju Berlina 1945. godine. Boltanski je došao na ideju da obilježi ovo mjesto postavivši table na kojima stoje imena stanara, njihovo zanimanje, godina rođenja i godina smrti, i to otprilike na mjestima gde su i živjeli,

“Stolpersteine” - “kameni spoticanja”

– Sveprisutna mjesta sjećanja – “Stolpersteine” ili “kameni spoticanja” su metalne pločice, veličine 10×10 cm, postavljene u kaldrmi ispred zgrade u kojoj su živjele žrtve nacizma, u znak sjećanja na njih: Jevreji, Romi i Sinti, homoseksualci, disidenti, Jehovini svjedoci i žrtve eutanazije, oni koji su deportovani i ubijeni,
– Memorijalna crkva cara Vilhelma – konzervirani ostaci Memorijalne crkve cara Vilhelma, sagrađene krajem XIX veka, a srušene u savezničkom vazdušnom napadu 1943. godine kada joj je uništen toranj. Unutar crkve nalaze se simboli pomirenja. Staljingradska Madona čije su kopije poklonjene Staljingradu, današnjem Volgogradu i Koventriju, pravoslavna ikona Djevice Marije iz Volgograda i krst sastavljen od čavala srušene krovne konstrukcije katedrale u Koventriju, koju su nacisti bombardovali 1940. godine,
– Angažovana umjetnost u Schönenbergu – instalacija se sastoji iz tabli koje podsećaju na reklame na uličnoj rasveti, na kojima su sa jedne strane stilizovani crtež, a sa druge primjer nacističkog zakona ili propisa, uz navod godine kada je donijet,
– Memorijalni centar „Koncentracioni logor Sachsenhausen“ u Oranienburgu – jedan od prvih koncentracionih logora iz doba nacizma, a kojeg su i Sovjeti poslije Drugog svjetskog rata koristili za denacifikaciju. U Oranienburgu je danas policijska škola koja se nalazi pored samog jezgra logora i koja jednim dijelom koristi zgrade koje su pripadale logoru, odnosno gdje su bile smeštene SS trupe. Na samom ulazu u univerzitetski kompleks postoji velika tabla sa informacijom čemu je taj prostor služio u vrijeme dok je logor postojao,

U sklopu studijskog puta u prostorijama Berghof Instituta održana je radionica na temu „Suočavanje sa prošlošću za nenasilnu budućnost – ratni veterani za mir“ ; „Iskustva sa Balkana i iz Njemačke“, gdje su, uz našu grupu i patnera domaćina iz Berghof Fondacije, učešće uzeli i ostali partneri i prijatelji CNA, predstavnici Buchenwald Memorijalna Fondacije, Robert Bosch Fondacije, Mir i bezbjednost/Civilna Mirovna Služba – BMZ Berlin, Centra za susrete i nenasilnu akciju – Kurve Wustrow, Radna grupa za mir i međunarodni razvoj „FriEnt“, Bonn, te predstavnik Zeitenspiegel/Peace Counts. U radionici su prije otvorene diskusije predstavljeni primjeri iz njemačke istorije nakon 1945. godine i pristup i rad CNA na angažovanju ratnih veterana u zajedničkim akcijama koje predstavljaju primjere inkluzivne kulture sjećanja.

Posljednjeg dana, predviđenog za obilazak mjesta sjećanja u gradskoj četvrti „Schöneberg“ , imali smo priliku i čast posjetiti i upoznati članove nevladine organizacije „Berliner Geshichtswerkstatt“ , hrabre entuzijaste koji po struci i zvanju nisu istoričari, ali koji su sopstvenim angažmanom ukazivali na potrebe obilježavanja mjesta gdje su nekada živjeli i sa kojih su deportovani Jevreji, Romi i Sinti, Jehovini svjedoci, komunisti, homoseksualci i ostali koje je nacistički režim osudio na uništenje. Svojim zalaganjem pripadnici ove organizacije su animirali cjelokupno društvo i svakodnevno vršili pritiske na odgovorne kako bi se na prikladan način takva mjesta obilježila. Neke njihove inicijative za obilježavanje mjesta stradanja su urodile plodom tek nakon više od 20 godina. Bilo je i slučajeva kada porodice žrtava nisu bile zadovoljne idejnim rješenjima, te je i sa te strane dolazilo do opstrukcije uz obrazloženje da se žrtve dodatno dehumanizuju .
Kad se napravi kratak osvrt na studijski put, evidentno je da su utisci koje je naša grupa ponijela vrlo duboki i da će trebati vremena da se sve preradi i slegne. Ono što je sigurno je da smo stekli nova saznanja i uvid u njemačko društvo i način na koje ono nosi teško breme prošlosti i kako je interpretira.

A.D.

vidi / see

Add Comment Register



Komentiraj

E.mail adresa neće biti objavljena. Zahtijevana polja su označena s *

Moete koristiti slijedeće HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong> Ispravan XHTML