Četiri svijeće gore, ugođaj tako blag da ih gotovo čujete kako pričaju;
Prva kaže: „Ja sam mir… svijet je pun ljutnje i sukoba. Nitko ne može održati moj plamen.“ I ugasi se plamen mira.
Druga kaže: „Ja sam vjera… više nisam neophodna. Nema smisla da i dalje gorim.“ I povjetarac ugasi plamen vjere.
Treća svijeća tužno kaže: „Ja sam ljubav… ljudi ne shvataju moju važnost i ostavljaju me po strani. Čak zaboravljaju voljeti one koji su im najbliži.“ Ne čekajući ni trenutak više i treća svijeća se ugasi.
Zatim u prostoriju ulazi dijete i vidi svijeće koje ne gore: „Zašto ne gorite? Morate gorjeti do kraja“ i dijete počne plakati.
Tada se oglasi četvrta svijeća: „Ne boj se. Ja sam nada i sve dok ja gorim možemo zapaliti i ostale svijeće“. Blistavih očiju dijete uzima svijeću nade i njom pali ostale svijeće.
Najveća je svijeća ljubavi, ali ne smijemo dozvoliti da plamen nade ikad bude ugašen. S nadom svako od nas može živjeti u miru, vjeri i ljubavi.
Madibin život i sjećanje na njega koje smo nedavno vidjeli pruža tu nadu. Pridružujem se prijateljima iz Južne Afrike u saučešću za njihov gubitak i cijelom timu koji sigurno osjeća njegov gubitak duboko kao što ga osjeća i ostatak svijeta.
Milly Lwanga
