Osnovni trening iz izgradnje mira (Ohrid 2010)

| CNA |
Ohrid/Makedonija, 08-18.10.2010.   Od 8-18 oktobra/listopada u Ohridu u hotelu „Klimetica“, održan je 34. Osnovni trening iz izgradnje mira. U trenerskom timu su bili/e Nedžad Horozović i Sanja Deanković iz CNA i Ana Bitoljanu iz Miramida Centra, Grožnjan/Skopje. Zbog bolesti… ...
20. oktobar/listopad 2010
20. oktobar/listopad 2010

Ohrid/Makedonija, 08-18.10.2010.

 

Od 8-18 oktobra/listopada u Ohridu u hotelu „Klimetica“, održan je 34. Osnovni trening iz izgradnje mira.

U trenerskom timu su bili/e Nedžad Horozović i Sanja Deanković iz CNA i Ana Bitoljanu iz Miramida Centra, Grožnjan/Skopje. Zbog bolesti u porodici, četvrta članica tima nije mogla biti u trenerskom timu. Budući da nismo uspjeli/e naći četvrtog/u trenera/icu jer su kontaktirane osobe imale ranije dogovorene obaveze, odlučili smo se da ovaj put osnovni trening radi troje ljudi,  uz angažovanje osobe zadužene za logističku i tehničku podršku timu.

Za ovaj trening pristiglo je fascinantnih 178 prijava. Velikom broju prijava sigurno je doprinjelo i atraktivno mjesto održavanja treninga, Ohrid, no, sudeći po aplikacijama, i dobra mreža informiranja, tj. oglašavanja treninga (www.infostud.com, www.iro.hr, Facebook, interne mailing liste itd). I pokraj zadovoljstva zbog velikog interesa, 178 aplikacija je stvorilo i neke probleme, kao i dodatni posao pri samom odgovaranju na aplikacije. Trebalo je u kratkom roku pažljivo pročitati sve prijave i odabrati dvadeset, što je bilo pomalo frustrirajuće zbog mnoštva kvalitetnih aplikacija. Na kraju nas je čekao jedan od neprijatnijih zadataka – obavijestiti veliki broj ljudi da nisu primljeni/e na trening (a trebalo je preživjeti i verbalne napade poneke odbijene osobe).

Treningu je na kraju prisustvovalo 18 osoba, 2 osobe manje od planiranog. Uobičajeno kao i ranije, ljudi su otkazivali u zadnji čas ili uopće nisu javljali da ne mogu doći na trening. U svakom slučaju, šteta je da su dva mjesta ostala upražnjena i pored velikog interesa za ovaj trening.

Učesnici/e su bili/e raznovrsni/e, od osoba koje nisu angažovane u nekoj organizaciji, ali ih ove teme zanimaju, do aktivista/ica, sindikalista/ca, ratnih veterana, političara, novinara, ljudi zaposlenih u javnim institucijama, obrazovanju, itd. Drago nam je bilo da su neki od učesnika CNA treninga za veterane pokazali spremnost i interesovanje da učestvuju na još jednom, malo drugačijem programu izgradnje mira. To nam govori i o uspostavljenom poverenju, ali i o činjenici da ratni veterani (ili bar deo njih) postaju nezaobilazni u radu na ovom polju. Pokazalo se da je, uz raznolikost prisutnih etničkih identiteta, za dublje propitivanje kompleksnosti odnosa i odgovornosti nedostajalo osoba s izraženijom artikulacijom hrvatskog i albanskog identiteta, koje bi dale poticaj drugima na dublje preispitivanje „svojih“ slika i slika „neprijatelja“ unutar vlastitih etničkih kolektiviteta.

Obradili smo niz tema: komunikacija, timski rad, donošenje odluka, razumijevanje sukoba, nasilje, percepcija, uloga roda i spola u društvu, predrasude, nacionalni identiteti, suočavanje s prošlošću, izgradnja mira itd. S nekim temama i načinom obrade smo bili/e istinski zadovoljni/e, s nekima baš i ne. Iako nam to nije centralna tema i trudimo se da ljudima bude jasno od početka da naši treninzi nisu fokusirani na vježbanje vještina nenasilne komunikacije, ovaj put nam je nedostajalo još rada na senzibilizaciji za suštinske principe nenasilne komunikacije. Taj nedostatak se prvenstveno osjetio u povremenom nerazumijevanju, od strane učesnika/ca, onoga što se dešava u procesu rada, pa su i neke intervecije trenerskog tima tumačene pod uticajem tog nerazumijevanja (tim je strog; ne dozvoljavaju se replike i slično). Zadovoljni/e smo načinom na koji smo obradili temu predrasuda i nacionalnih identiteta, jer je ta radionica ukazala na neke od osnovnih problema naših društava (mi-oni; slike neprijatelja itd.). Zadovoljni smo načinom na koji smo uspjeli/e da jasno povežemo temu uloga polova u društvu sa situacijom rata i načinom na koji ratno stanje oblikuje uloge i pozicije muškaraca i žena. Najduži i najintenzivniji tematski blok i ovoga puta odnosio se na temu Suočavanje sa prošlošću, i tokom tri radna bloka (od po 3,5 sata) uspjeli smo naći mjesta i za lične priče i za analizu naših sredina.

Na slobodan dan, većina učesnica/ka kao i trenerski tim otišli/e smo u Albaniju. Učesnici/e su  posjetili Tiranu, a trenerski tim Pogradec. Blizina i laka prohodnost granice, kao i uglavnom pozitivna iskustva neće promijeniti sve predrasude koje postoje o Albaniji, ali je svakako jedno značajno i nesvakidašnje iskustvo koje može biti početak dekonstrukcije fame koja se širila (i koja još uvijek postoji) oko same zemlje. Riječima jednog učesnika „Drago mi je što sam išao, razbio sam predrasude o Albaniji. Slična je ona ovim prostorima, Tirana je jedan veliki, evropski, balkanski grad.“

Nedostatkom jednog/e trenera/ice članovi i člancice tima su imali povećani obim posla, no rad u timu nam je bio jako lijep i osnažujući. Tokom prvih dana treninga  stvorili smo osjećaj nadopunjavanja i velike podrške koju smo davali jedni drugima, i to nas je pratilo do kraja rada. I pokraj dobrog iskustva sa ovog treninga, ne preporučujemo rad sa tri trenera/ice kao pravilo već samo kao moguću iznimku.

Po prvi put se Osnovni trening iz izgradnje mira održao u Makedoniji, na našu veliku radost. Skoro po pravilu, Makedonija prečesto biva zanemarena ili prekasno uključena u regionalne procese. Ovo je bio naš doprinos tome da se u mišljenju i djelovanju u regionu bivše Jugoslavije određeni dijelovi ne zanemaruju, kao i da Makedonija ne bude na rubu interesovanja i zbivanja. Primjetili/e smo da je za dosta učesnika Makedonija poprilično egzotična destinacija što nam govori o tome da i pored toga što je region gotovo potpuno otvoren, ne postoji bazično zanimanje za ono što se dešava u drugim državama, posebno onim koje nam nisu susjedi i sa kojima nemamo nerazriješenih pitanja iz prošlosti.

Trenerski tim se u prvom dijelu treninga „borio“ sa hotelskom upravom, i to oko radne prostorije, grijanja, hrane… S obzirom da je to oduzelo dosta energije i živaca pri slijedećem odabiru novih mjesta za treninge potrebni su vrlo detaljniji dogovori.

Evaluacija treninga je pokazala zadovoljstvo učesnica/ka i još jednom potvrdila potrebu za ovakvim edukacijama. Štoviše, kako odmiče vrijeme od ratova u devedesetima, potreba za konstruktivnim nošenjem s njihovim posljedicama, ali još važnije – uzrocima, raste, a ne opada kako bi se možda očekivalo ili priželjkivalo.

A.B.

| CNA |

poveznice:

kategorije:

cna sajtovi

onms

biber

nenasilje!

kultura sjećanja