U Izraelu i Palestini, obitelji nadilaze mržnju

| drugi-other |
prijevod teksta Anne Guion: "En Israël et en Palestine, des familles dépassent la haine", sa francuskog portala La Vie ...
23. juli/srpanj 2014
23. juli/srpanj 2014
Bushra Awad i Robi Damelin, dvije su majke koje su izgubile dijete, Palestinka i Izraelka. Članice su Kruga roditelja - Foruma obitelji. foto: Dan Perez

Bushra Awad i Robi Damelin, dvije su majke koje su izgubile dijete, Palestinka i Izraelka. Članice su Kruga roditelja – Foruma obitelji.
foto: Dan Perez

Smrt četvorice mladića u lipnju 2014. pokrenula je lavinu nasilne odmazde u Izraelu. Ipak, usprkos osveti, postoje arapske i židovske obitelji koje surađuju.

Yishai Fraenken, ujak 16-godišnjeg Naftalija, jednog od trojice mladih Izraelaca otetih na Zapadnoj obali čije je tijelo pronađeno 30. lipnja, nije postavljao nikakva pitanja kada mu je Nir Barkat, jeruzalemski gradonačelnik koji je došao izraziti sućut obitelji, pružio telefon. Na liniji je bio Hussein, otac također 16-godišnjeg Mohameda Abou Khedira, Palestinca iz Istočnog Jeruzalema koji je ubijen par dana kasnije, bez sumnje kao žrtva slijepe osvete. „Gradonačelnik me pitao da li bih želio pričati s njim“, izjavio je za časopis La Vie (Život), ovaj generalni direktor tvrtke Intel iz Jeruzalema. „Rekao sam ‘naravno’. Svi smo bili šokirani onim što se dogodilo njegovom sinu. Ubojstvo je ubojstvo.“

Razgovor je trajao nekoliko minuta, na hebrejskom, jeziku kojeg je Hussein Abou Khedir naučio u školi. „Izrazio sam našu sućut, i on je izrazio njihovu. Ne vjerujem da je bio iznenađen tim razgovorom. Znate, to su sasvim jednostavne riječi koje ljudska bića izmjenjuju u ovakvim okolnostima. To što je izgubio Naftalija u ovakvim okolnostima čini da se mi poistovjećujemo s tom obitelji. Znamo što osjećaju danas.“

Priča koja djeluje gotovo nevjerojatno budući da su dvije strane danas usred eskalacije sukoba. Od smrti mladića, uslijedili su sukobi. Prošli vikend neredi su zahvatili ulice Jeruzalema i Zapadne obale, što povećava strah od treće intifade. Video na kojemu je vidljivo da izraelski policajci žestoko premlaćuju bratića Mohameda Abou Khedira, Tarika, zapalio je društvene mreže, sve vrvi zahtjevima za osvetom, s obje strane. U vrijeme izlaska članka, u utorak 8. srpnja, Izrael se sprema Hamasu „naplatiti masnu cijenu“. Pokrenut je zračni napad na Pojas Gaze. A opet, poput spomenutog telefonskog razgovora između ožalošćenih roditelja, udruga Krug roditelja – Forum obitelji nastoji spojiti one koji se smatraju nepomirljivima: rodbinu žrtava s obje strane.

Sve je započelo 1994., kada je mladog izraelskog vojnika, Arika Frankenthala ubila  skupina koja pripada Hamasu. Njegov otac, Yitzhak, poduzetnik, koji nije želio da njegovu bol iskorištava ekstremna desnica koja želi uništiti mirovni proces, odlučio je nešto poduzeti. Kontaktirao je obitelji pogođene palestinskim napadima i s njima osnovao Krug roditelja – Forum obitelji. 1998. je organiziran prvi susret s palestinskim obiteljima s područja Gaze, koje su također izgubile najmilije. Dvije godine kasnije uspostavljaju se veze s obiteljima sa Zapadne obale. Danas se ova organizacija od 600 kućanstava u Izraelu, Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali okuplja kako bi se zaustavilo ludilo osvete. Palestinski i izraelski članovi ove organizacije posjetili su obitelji četvorice mladića. “Pismo ožalošćenim majkama” biti će objavljeno u izraelskom tisku. U sljedećim danima, mješovita grupa Izraelaca i Palestinaca iz Izraela posjetiti će većinu obitelji ove udruge. „Povratne informacije naših članova su jednoglasne: svi govorimo jednim glasom i pozivamo na smirenost“, svjedoči Robi Damelin, glasnogovornica udruge čijeg je sina Davida, u patroli, ubio snajperist na Zapadnoj obali  2002.

Teško je reći da li odbacivanje osvete, ideja da je dijalog moguć, napreduje u oba tabora. Stvarnost nam tragično pokazuje suprotno. Ipak, Robi Damelin kaže: “Ovih nekoliko riječi koje su razmijenjene između Yishai Fraenkena i Hussein Abou Khaedira ipak su neki dokaz. Predstavljaju kap zdravog razuma u moru ludila…i zaslužuju postojati.“ Postoji i mukotrpan rad udruge koja održava mnoge susrete, pogotovo sa studentima. Ukupno 25 000 ljudi sudjelovalo je do sada u tim susretima, tijekom kojih sudionici ponekad organiziraju igru uloga: svatko pokušava sebe staviti na mjesto drugoga, kako bi se pobudila empatija.

Začudo, iz zajedničke tuge moguće je graditi dijalog. „Kada sam otišla na prvi seminar udruge, okupljanje  palestinskih i izraelskih obitelji, nisam uopće bila sigurna u sebe“, pripovjeda Robi Damelin. „Nisam bila odmah uvjerena u taj poduhvat. Trebalo mi je vremena kako bih se oslobodila svojih predrasuda, kako bih shvatila ove Palestince. Moj sin David je bio  puno tolerantnija osoba od mene. Bol zbog  njegovog gubitka je stvorila prazninu u meni koja me učinila manje egocentričnom, što me potiče da prvo tražim  ono što bi moglo biti najbolje za sve.“

Izraelac Doubi Schwartz i Palestinac Mazen Faraj, suvoditelji udruge, slijedećim riječima opisuju ovaj intiman proces u članku objavljenom u Libérationu, 31. ožujka: „Radi  se o procesu koji svakoj od strana omogućuje  prepoznati bol drugoga, prihvatiti odgovornost; novi način gledanja na sukob koji se ne sastoji od jednostavnih pojmova agresora i žrtve, nego ga  obilježava  puno veća kompleksnost, u kojoj svaka strana prepoznaje da je u određenoj mjeri odgovorna za stanje.  Taj zajednički osjećaj ranjivosti ono je što udruga želi otkriti, u nadi da će to omogućiti empatiju,  promjenu  i uvjerenje da je kraj sukoba nužan i moguć.“

Ako su oni koji su platili visoku cijenu, gubitak voljene osobe, spremni razgovarati s ožalošćenima iz suprotnog tabora, a da ne traže osvetu, onda se sve čini mogućim… Krug roditelja – Forum obitelji će uskoro otići u Sderot, kako bi podržao članove udruge koji trpe raketne napade na Pojas Gaze. „Zajedno, telefoniramo obiteljima ožalošćenih iz Gaze.“  Samo poziv. Nekoliko riječi razmijenjenih između ljudskih bića.

Anne Guion

 

Dodatak: Pismo ožalošćenim majkama

“Svim majkama koje se upravo pridružuju strašnom klubu ožalošćenih, bilo da ste Izraelka ili Palestinka, mi u Klubu roditelja – Forum obitelji, pružamo ruku podrške. I mi smo isto tako jednoć čuli nekoga da kuca na naša vrata noseći nam novost koja nam je zauvijek promijenila živote. Razumijemo da je bol majke koja je izgubila svoje dijete jednaka, bez obzira na njezino podrijetlo, boju kože, ili vjeroispovijest. Suze koje padaju na njen jastuk iste su boje. Ne možemo prihvatiti da se nasilje nastavlja. Svi zajedno dignimo glas kako bi se ubojstva prekinula. (…) Zaustavimo tu užasnu retoriku. Nitko nema pravo koristiti naše voljene kao pijune u bitci koja ne može biti dobivena. Naše razlike nisu važne, znamo da  možemo prekinuti to ludilo samo gledajući čovječnost u drugome i samo u tom trenutku.(…)”

Objavio Krug roditelja – Foruma obitelji u izraelskim novinama

 

prijevod članka objavljenog 8.7.2014. na web stranici portala La Vie – la site chretien d’actualites:

s francuskog preveli: RAND, srpanj/jul 2014.

 

poveznice:

kategorije:

cna sajtovi

onms

biber

nenasilje!

kultura sjećanja