Poziv da prisustvujemo komemorativnim skupovima u naseljima Laništa i Ulice kod Brčkog 8.maja/svibnja, dobili smo od Udruge obitelji hrvatskih branitelja poginulih i nestalih u Domovinskom ratu Ravne-Brčko.
Na ovaj datum 1992. godine, pripadnici Vojske RS ubili su 32-je ljudi, civila i vojnika iz brčanskih sela: Ulice, Laništa, Marković polje, Donji Vukšić, Gornji Vukšić, Krepšić i Donji Rahić.
Našoj grupi koju su činili ratni veterani VRS iz Šamca i Dervente, HV iz Nuštra, ARBiH iz Zavidovića i Viteza, i aktivisti CNA iz Beograda i Sarajeva, na dan komemoracije pridružili su se pripadnici HVIDR-e[1] Ravne-Brčko i Organizacije RVI ARBiH Brčko. Ukupno nas je bilo petnaest.
Po našem dolasku u Laništa, ispred spomen obilježja je počeo zvaničan program obilježavanja. Skupu se obratio predsjednik ‘Udruge obitelji’ Stjepan Marčetić. U svom govoru pomenuo je da su događaju prisutni i bivši borci iz svih vojski koji su učestvovali u ratu. Iskazao je zahvalnost za to što smo došli odati počast žrtvama i naglasio da prisustvo vojnika, koji su bili na suprotnim stranama u ratu, odašilje poruku o mogućem suživotu i mirnoj koegzistenciji svih naroda koji žive na ovim prostorima.
Nakon toga je održano opijelo i položeni su vijenci i upaljene svijeće. Svećenik fra Ante Tomas je takođe poručio da mir i građenje dobrosusjedskih odnosa predstavljaju univerzalnu vrijednost za sve ljude, bili vjernici ili ne, ili bilo kojem narodu da pripadaju. Posebno se obratio našoj zajedničkoj grupi veterana pri čemu je rekao da su u ratu bili uz svoj narod i da ne treba da osjećaju krivicu zbog toga što su bili vojnici, a o tome kakvi su bili i koja djela su činili, nose vlastitu odgovornost. Zahvalio se što danas, u cilju građenja bolje budućnosti za sve narode, dolaze odati počast žrtvama.
Nakon Laništa uputili smo se u Ulice. U dvorištu kapele održana je misa za stradale, a molitva koju su predvodili franjevački sveštenici povezala je želju za mirom među ljudima sa solidarnošću koja nas čini boljim osobama, i oprostom, koji to sve čini lakšim.
Potom je održano opijelo pred spomen obilježjem i položeni su vijenci. Skupu se obratila članica ‘Udruge obitelji’ Mira Breškić koja je podsjetila na dešavanja u tom kraju prije 23 godine i apelovala da se odgovorni za počinjeni zločin konačno procesuiraju. Istakla je da su čuvanje sjećanja na stradale obaveza i odgovornost ove zajednice, sadašnjih i budućih generacija, a građenje mira je takođe obaveza. A da bi je ispunili potrebno je da se poštujemo i uvažavamo.
Ostali smo još neko vrijeme u Ulicama. Ljudi su nam prilazili, upoznavali se sa nama i interesovali za naš rad. Ne može biti većeg ohrabrenja i podsticaja za dalje mirovne akcije od toga da ljudi iz lokalnih zajednica, koje imaju duboke ratne rane, razumiju to što radite i bodre vas da nastavite.
U Brčkom smo održali sastanak naše grupe na kojem smo podijelili utiske. S obzirom da imamo iskustvo prisustva na komemoracijama, koje se često koriste kao poligon za političke govore u kojima je zlo i danas kao i u ratu, klišeizirano, i na kojima se poziva na jedinstvo naroda jer ‘neprijatelji su i dalje neprijatelji i spremni su opet sve da ponove’, ovaj put smo bili iznenađeni načinom na koji je sve proteklo.
Način na koji su se svećenici obraćali skupu je možda doprinio tome da se sve odvija u umirujućem tonu sa drugačijom energijom koja inače prati ove događaje. Takođe, način na koji smo prihvaćeni od lokalne zajednice je bio spontan i prirodan, osjećali smo se dobrodošlim.
Složili smo se da smo ojačali kao grupa koja održava zavidan nivo međusobnog povjerenja i da nas kao takve okruženje prihvata. Jedno od razmišljanja je bilo da kao takvi utičemo i na događaje koje posjećujemo i da organizatori komemoracija uz prisustvo ‘drugih’ izbacuju sadržaje koji nose jaku nacionalističku retoriku iz svog programa.
Jedan od učesnika je rekao da će za desetak godina sve naše komemoracije izgledati ovako, a mi ostali smo istaknuli želju da se tome i nadamo.
Zahvalili smo se našim saradnicima iz ‘Udruge obitelji’ i HVIDR-e iz Ravne-Brčko što su preuzeli odgovornost da nas pozovu na ovaj događaj i što su nam prilikom organizacije dolaska i boravka bili od velike pomoći. Naš odnos je potvrda izgrađenog međusobnog povjerenja i uvažavanja koje već godinama njegujemo i unapređujemo.
Komemoracije stradalima u ratu oživljavaju uspomene zaogrnute sjećanjem na svu nevolju koju rat može da donese. Sresti porodice i prijatelje stradalih na tim mjestima stegne srce i prenosi žal i bol koji prestaju biti samo njihovi. Teško to doživljavamo, ali to je dio naše svakodnevnice.
Najbolji način da se odužimo stradalima u ratu je da izgradimo mir.
Više fotografija možete pogledati ovdje.
[1] Hrvatski vojni invalidi Domovinskog rata