Početkom decembra 2017. godine, u šestoj po redu akciji obilježavanja neobilježenih mjesta stradanja, obilježili smo mjesta stradanja u Goraždu, Foči, Stocu i Mostaru.
Obilježavanje neobilježenih mjesta stradanja ima za cilj da ukaže na postojanje ovakvih mjesta u našim zajednicama i da doprinese detabuiziranju zaboravljenih mjesta stradanja. Do sada smo obilježili 50 mjesta stradanja širom BiH. Iako postoje primjeri gdje nisu obilježena ni mjesta stradanja naroda koji je danas većinski na određenim područjima, u kontekstu lokalnih zajednica većinom se radi o stradanju zajednice koja je nakon rata manjinska, onih koji u ustaljenim narativima imaju ulogu “iskonskih neprijatelja”, pri čemu je memorijalizacija žrtava ekskluzivno pravo “pobjednika” i onih koji drže poluge moći u tim zajednicama.
Smatramo da su presude Tribunala u Hagu, kojima smo svjedočili i proteklih dana, kao i drugih sudova za ratne zločine, svakako značajne u kontekstu suočavanja sa prošlošću i izgradnji mira. Takođe smatramo da i obilježavanje mjesta stradanja ima izuzetno važnu ulogu u cjelokupnom procesu suočavanja jedne zajednice sa bremenitim naslijeđem prošlosti, izgradnji mira i pomirenju.
Tokom ove akcije, obilježeni su objekti koji su tokom rata 1992-1995 služili kao mjesta zatočenja i ubistava, sportske hale, bolnice, fabrike i skladišta, kuće i kulturni domovi… Vremenom neki od njih su vraćeni u prvobitne funkcije, dok su ostali devastirani i napušteni.
U ovoj posljednjoj akciji obilježili smo selo Crkvina kod Goražda, u kojem je tokom rata odvedeno 11 osoba srpske nacionalnosti nakon čega se deset vode kao nestali, dok je prinađeno tijelo jedne žene. Obilježili smo i sportsku dvoranu “Partizan” u Foči koja je služila kao zatočenički objekat za žene i djevojčice bošnjačke nacionalnosti, tokom 1992. godine. U okolini Foče obilježili smo i bivši zatočenički objekat Buk-Bijela, koji je služio za zatočenje žena, djevojčica i starijih muškaraca bošnjačke nacionalnosti i takozvanu “Karaman kuću” u Miljevini, koja je tokom 1992. godine služila kao logor za žene i djevojčice bošnjačke nacionalnosti.
U Stocu smo posjetili lokaciju Koštane bolnice, mjesto zatočenja bošnjačkih civila i vojnika u proteklom ratu i postavili obilježje. Na ovaj korak smo se odlučili iz razloga što se spomen ploča koju je postavljalo Udruženje logoraša Stoca u više slučaja rušila i skrnavila. Na ovaj način želimo da se solidarišemo sa žrtvama i odaslamo poruku da svako mjesto stradanja ljudi, bez obzira o kome se radi, treba da bude obilježeno na primjeran način.
U Mostaru smo obilježili Heliodrom, objekat bivše kasarne JNA u Rodoču, južno od Mostara, koji je tokom rata 1992-1995. godine, služio kao zatočenički objekat za osobe bošnjačke nacionalnosti sa područja Mostara i šire okoline. U okolini Mostara, u Potocima, obilježili smo Osnovnu školu koja je bila mjesto zatočenja osoba hrvatske nacionalnosti sa područja Mostara, a potom, takođe u Potocima, obilježili smo i mjesto gdje su strijeljana tri zarobljena pripadnika HVO-a, koji su na bili na prisilnom radu i mjesto stradanja takozvanu „Skenderovu kuću“, koja je bila mjesto zatočenja za vojnike i civile hrvatske nacionalnosti sa područja grada Mostara, u periodu od juna do decembra 1993. godine. U mjestu Vojno smo obilježili lokaciju nekadašnjeg logora za osobe bošnjačke nacionalnosti.
Ove lokacije, kao i mnoge druge koje još uvijek nisu obilježene, bile su ne samo mjesta zatočenja nego i mjesta stradanja. Uslovi su bili nehmani uz svakodnevno premlaćivanje, zlostavljanje, prinudni rad i ubistva.
Ovom aktivnošću želimo da detabuiziramo ta mjesta i potaknemo ljude iz lokalnih zajednica da ih obilježe na primjeren način i time odaju počast žrtvama i izraze žal nad izgubljenim životima i ljudskom patnjom, što bi bio iskorak ka poštenom odnosu prema prošlosti.
Legitimitet za sprovođenje ove aktivnosti imamo kao građani društva u kojem želimo svjetliju budućnost, bez straha i nepravde.
Pogledajte video priloge sa posljednje akcije:
- Stanislav Krezić, bivši logoraš: “Nalazim se na mjestu gdje je nekad bio logor“
- Stanislav Krezić, bivši logoraš: “Moja je želja da se sva mjesta stradanja u ratu u BiH obilježe. Time ćemo doprinijeti pomirenju”
- Amer Delić, Centar za nenasilnu akciju: “Vidimo po nedavno objavljenim presudama da se ljudi se skrivaju iza tih svojih “heroja”, a nisu svjesni koliko je nepravde u ratu učinjeno žrtvama”
- Tamara Zrnović, aktivistica: “Obilježavanje neobilježenih mjesta stradanja predstavlja važan korak u sučavanju sa prošlošću”
- Goražde, Foča, Stolac, Mostar: Aktivisti obilježili neobilježena mjesta stradanja. Stradalnici rata poručuju: “Možemo doprinijeti pomirenju” INSERTI