Tri priče o ljudima iz Bilovoda, Zecova i Prijedora
Viđenja
Glavni neprijatelj je u nama (razmišljanja o žrtvama i logorima)
O Drugom svetskom ratu smo učili u školama, gledali smo filmove, čitali knjige. Očekujemo da postoji neki konsenzus bar o osnovnom, o Holokaustu, o tome da se za vreme Drugog svetskog rata stradalo, da je vladao fašizam a strahote u vidu uništavanja u svakom smislu se (uglavnom) ne dovode u pitanje. Međutim, ako se možemo složiti oko toga, zašto se ne sećamo na adekvatan način, na način da se sećamo žrtava i obeležavamo mesta njihovog stradanja?
Dijalog sa đavolom
I većina nas je imala momente straha, ljutnje i boli u kojima nam se učinilo opravdanim da podržimo nasilje spram onih koje doživljavamo kao počinioce nepravde. Ako ste dovoljno spremni da oprostite sebi tu podršku nasilju i uspostavite mir unutar sebe, sigurno ste spremni da se pomirite i sa drugima.
Ljudi, a ne teritorije! Potrebni su novi pristupi zapadnom Balkanu
Šta može Nemačka bolje uraditi na zapadnom Balkanu? Preporuka: Umesto promena granica, povezivanje ljudi i osuda autoritarnih tendencija
Nenad Vukosavljević: Tranzicioni krug (pravde)
Uprkos prisutnoj želji da se „popravlja“, čini mi se važnim da se definiše nepopravljivo, kako bi od te polazne tačke mogli da definišemo zadatke ispred nas.
Aneta Vladimirov u “Danasu”: Nije budućnost nužno ono što dolazi
Prošlost je paradoks, istovremeno je inspiracija i ishod. Svojevrsno tautološko mrcvarenje naših ličnih, najčešće neosvješćenih, istorija. Moja mama je živjela u društvu modernijem od ovog u kojem živi moja kćer.
Srebrenica je cijela godina opomene i motivacije
Pustimo se onog što je popularno za 11. juli i za BiH, osvrnimo se na moju, vašu i našu Srebrenicu za potrebnu volju, snagu i želju
Priča koju svako treba znati
…otišao sam ponizan, posramljen, onaj ko je to učinio nije to učinio u ime ni jedne vjere ni naroda, u ime moje vjere i mog naroda sigurno nije.