Od ranije sam imala informacije bivših sudionika Treninga iz Hrvatske i time njihove tople preporuke oko prijave. No, ono što sam i sama sebi nekako osvijestila tijekom boravka je puno više od samih riječi. Da, rad je bio intenzivan i emotivno zahtijevan. Međusobno uvažanje je bio bitan preduvjet svakoga od nas. Raznolikost osobnosti i samim time problematike kojima smo se bavili davali su nam bolje uvide u odluke koje pojedinci donose na individualnim razinama. Došli smo iz različitih sredina koje su nas djelomice i oblikovale, no bili smo spremni svi stremiti ka istom cilju – izgradnja mira u našim sredinama. Imati prije svega neki balans u sebi ne bi li suštinski radili na izazovima društvenih problematika s kojima se suočavamo – kako unutar zajednice tako i na osobnoj razini.
Radim u odgojno – obrazovnoj instituciji stoga je razvijanje svijesti o problematici suočavanja s prošlosti kao i izgradnja mira vrlo važan segment poučavanja. Ne može se i ne smije odvajati s obzirom na predmete poučavanja.
Ono što ipak moram istaknuti je jedna prije svega zdrava kolegijalnost Tima koji provodi radionice i staloženost kojom su nas uvodili u procese rada. Voditelji su odlično koordinirali sadržajima i bili vrlo pripremljeni za izazove istih. Druženja nakon radionica bila su korisna i za bolje upoznavanje nas samih. Određene teme su bile zahtjevne te je slobodno vrijeme i mjesto na kojem smo boravili bilo vrlo važno ne bi li onako “sami sebi” pružili neke nove uvide.
Dragocjeno iskustvo je upoznavanje ljudi koje sam upoznala. Baš tu. Nigdje drugdje.
Specifičnost Treninga je njegov “unikat” . Ne postoji niti jedan sličan Trening na našim prostorima koji djeluje ka izgradnji mira i ima sličan pristup. Sudjelovala sam i bila uključena u rad na raznim seminarima i mobilnostima međunarodne, državne i lokalne organizacije, no svakako je ovaj Trening suštinski uspješno objedinio problematike naših država, “alate” suočavanja i ljude kojima je to važno!