Teško je izdvojiti najvažnije iskustvo sa Osnovnog treninga izgradnje mira, jer u tih deset dana stane bezbroj važnih i lijepih trenutaka, kao i onih kada nam je manje lijepo, a pričati o izgradnji mira bez momenata u kojima nam je nelagodno je besmisleno.
Kada su mi polaznici i polaznice koji su u prethodnim generacijama učestvovali na treningu pričali kako im je on izmijenio život, iako sam im vjerovala, nisam mogla da pojmim da desetodnevna edukacija zaista može to da učini.
Ono što je na mene ostavilo najveći utisak i proizvelo promjenu kod mene jeste činjenica da sam nakon treninga postala dosta manje isključiva prema nacionalistima, homofobima, ljudima koji ne podržavaju LGBTIQ+ prava. Umjesto da ih izopštim kao ranije, sada pokušavam da uđem u diskusiju s njima, uz pokušaj razumijevanja njihovog iskustva i stereotipa i predrasuda koji su ih doveli do stavova koje imaju.
Vrlo mi je važno bilo što su ljudi dijelili svoja životna iskustva i put koji ih je doveo na obaj trening. Njihove priče, katarze i sve ono što ih je nagnalo da se danas bave ovim, a podijelili su sa grupom meni osobno je inspiracija, ali i zalog da nikada ne treba da prestanem da se bavim izgradnjom mira.
Nakon ovog treninga, ali i studijskog putovanja koje se desilo malo prije, mnogo više i slobodnije pišem o temama koje se bave izgradnjom mira, jer su mi ova edukacija i put pružili bezbroj informacija, ali i alata i vještina, te ukazali na veliki broj kompetentnih sagovornika i sagovornica iz ove oblasti.
Osim što sam stekla veliki broj saradnika_ca i saboraca_kinja mogu slobodno da kažem da sam stekle i nove, istinske prijatelje.
Razlog zbog kojeg bih preporučila svima da se prijave na Osnovni trening izgradnje mira jeste da će tamo prije svega uvidjeti da nisu nenormalni, bez obzira što to njihove sredine ogrezle u etno-nacionalizam žele dokazati i time im oduzeti legitimitet. Osim toga, iskustvo, vještine, iskrenost i prijateljstva koja se tamo steknu teško da se mogu dobiti na bilo kojoj edukaciji kod nas.