Učešćem na treningu sam shvatio koliko nas iskustvo nasilja iz prošlosti oblikuje i sputava da iskazujemo sve svoje identitete u punom obliku. To važi i za nas rođenje tokom ili neposredno nakon rata/ratova. U trenucima ranjivosti na treningu sam osvijestio značaj podrške ljudi koji nas okružuju (stisak ruke, zagrljaj, aktivno slušanje i osjetna empatija) . Na jednoj pauzi smo sišli do mora i doslovno vrištali u talase koji su silovito udarali u stijene ispod nas. Izgledalo je ludo i besmisleno, ali smo izbacili svu negativnu energiju i osjećali se osnaženo. Nadam se da “vrištače i vrištačice” i danas dobro služi glas protiv svih talasa sa kojima se borimo u mirovnjačkom aktivizmu.
Da sam ja ne(t)ko, osnovni trening iz izgradnje mira bi bio obavezan dio nastavnih planova i programa u svim državama uže i šire regije. Ako želite iskustvo katarze, prijavite se za učešće u treningu. Ne shvatajte ga olako, ozbiljna je to priča. Izvrne naopačke vaše iskustvo, uvjerenja i emocije. Ja i pet godina nakon treninga pokušavam složiti u svojoj glavi sve proživljeno u tih 10 dana. Bez pretencioznosti ću reći da me trening učinio boljim čovjekom. Pa eto, prijavite se!