Knjiga Dolazimo u miru: Rad sa ratnim veteranima na izgradnji mira, uz prateću izložbu fotografija, predstavljena je u Bihaću, u srijedu 20. 5. 2026. godine u JU „Gradska galerija“ Bihać.
U razgovoru o knjizi su učestvovali Franjo Grgić (Bihać), Jasmin Osmankić – Strikan (Bihać), Veroljub Smiljković (Kruševac) i Nenad Vukosavljević (Beograd). Razgovor je moderirala Dalila Vojniković Dupanović.
Uz predstavljanje knjige otvorena je i prateća izložba fotografija autora Nenada Vukosavljevića. Izložba fotografija će u prostoru Gradske galerije u Bihaću biti otvorena za sve zainteresovane do petka 24. 5. 2026.
Dalila Vojniković Dupanović moderatorka večeri je nakon par riječi o knjizi, predstavila učesnike razgovora i podijelila nekoliko ličnih misli:
„Rođena sam 1991. godine. Kada je rat počeo imala sam svega godinu i po. U ratu su mi ubijeni otac, dva strica i tečić. Mama, moje dvije sestre i ja postale smo izbjeglice i nikada se nismo vratile u svoj Orašac. Večeras je ovdje sa mnom i čovjek kojeg prvi put u životu upoznajem – Jasmin Osmankić. Njegov brat poginuo je na Loskunskom mostu zajedno sa mojim ocem i njegovom braćom. Ja sam ostatke svoje porodice pronašla nakon jedanaest godina. Jasmin brata Irfana još uvijek nije. I možda je upravo to razlog zbog kojeg mi je ova knjiga važna i zašto su ovi susreti važni za sviju nas jer se mi svi liječimo i svima nam je potreban razgovor da bi nastavili živjeti svi skupa. Dok sam je čitala, shvatila sam koliko smo svi, htjeli to ili ne, povezani nekim nevidljivim nitima. Koliko jedni druge nosimo kroz priče, gubitke i sjećanja, čak i kada se nikada ranije nismo sreli. Godinama radim u medijima i priznajem da nisam znala dovoljno o ovakvim pričama i o ljudima koji su nakon svega pronašli snagu da razgovaraju jedni s drugima. Zato me ono što radi Centar za nenasilnu akciju iskreno nadahnulo. Jer mir nije samo odsustvo rata, mir je i spremnost da se čovjek vrati čovjeku.“
Nenad Vukosavljević još kao mladić odbio je služenje vojnog roka i tokom ratnih godina radio sa organizacijama za ljudska prava i izbjeglicama. Godine 1997. dolazi u Sarajevo i pokreće Centar za nenasilnu akciju, organizaciju koja će kasnije postati jedno od najvažnijih mjesta susreta bivših boraca iz različitih vojski i zajednica. O ideji i počecima rada sa ratnim veteranima kaže:
„Potreba da se sretne neprijatelj je bila evidentna i velika. Osim toga neke od mojih kolega su ljudi koji su proveli u uniformi čitav rat i bilo mi je jasno da slike neprijatelja koje su najviše pogađale bivše vojnike, mogu razbiti samo susret sa stvarnošću, susret sa živim ljudima i da se od onih strašnih neprijatelja sa druge strane ponovo prepoznaju ljudi. Prepreke na koje smo nailazili su brojne, izdvajam strah ljudi da se razgovara i zabludu o nepromjenjivosti nekih ljudi. Rat nije rešio sukobe, nije razgradio neprijateljstva, ostavio je dublje rane i tragove koji su rešavanje sukoba učinili mnogo težim.“
Franjo Grgić bio je jedan od zapovjednika HVO-a Bihać i nosio veliku odgovornost tokom ratnih godina. Često govori o važnosti pamćenja žrtava, ali i o potrebi da društvo pronađe način da ide dalje bez mržnje i novih podjela.
„Da ne bi došlo do rata nikada više, pričamo ljudima kako je to bilo, kolika su ta stradanja i koliki je njihov užas. Nastojaću do kada god budem mogao da radim sa CNA da primjerom pokazujemo ljudima da se mogu obići sva stratišta, da se propisno ta mjesta obilježe, te da se može odati počast stradalima. Bolje je ako treba 20 dana pregovarati nego 2 minuta ratovati.“
Jasmin Osmankić Strikan rođen je u Kulen Vakufu. Rat ga je zatekao nakon progona porodice i teških ličnih gubitaka. Bio je pripadnik Teritorijalne odbrane, više puta ranjavan, izgubio je braću i veliki dio porodice, prošao je kroz logore. Danas vodi kantonalno udruženje oboljelih od PTSP-a i govori o potrebi mira i suživota.
„Cilj mi je da sa ljudima razgovaramo između ostalog da možda doznamo neke informacije o tome gdje su naši nestali. Ali i da vidim šta je drugi narod preživio ne samo ovdje, na prostoru Bihaća, nego i dalje na drugim mjestima, te da se nikada nikome ne ponovi.“
Veroljub Smiljković iz Kruševca je kao veoma mlad teško ranjen tokom rata na Kosovu. Danas je ratni vojni invalid i jedan od osnivača organizacije „Graditelji mira“, kroz koju radi na povezivanju ljudi i suočavanju sa posljedicama rata. O svojoj motivaciji da radi na izgradnji mira kaže:
„Želja da se sedne sa onom drugom stranom. Da se shvati šta nam se to desilo, zbog čega i kako? Postojao je naravno strah od toga prvog susreta, od reakcija. Ali kad saznate da je to u suštini jedna ista priča i da ona druga strana isto ima stradale ima istu bol i patnju, to vas jednostavno pokrene. Ne postoji samo mržnja i rat već i ona druga strana koja je zapravo ista.“
Predstavljena knjiga je plod iskustava koje je Centar za nenasilnu akciju stekao tokom više od dvadeset godina saradnje sa bivšim borcima na izgradnji mira i sastoji se iz dva dijela: prvi se fokusira na potencijal ratnih veterana za izgradnju mira i iskustva koja smo sakupili tokom saradnje sa njima, druga govori o ljudima koji čine taj rad mogućim.
Elektronsko izdanje knjige se može naći na web stranici i besplatno je za preuzimanje, dok štampani primjerak posjetioci mogu preuzeti u našim uredima u Sarajevu i Beogradu.