Potiskivanje I zaborav nisu način života u miru
Otvaranjem izložbe ”Rat sjećanja” u organizaciji Centra za nenasilnu akciju Sarajevo-Beograd u Gradskoj galeriji Bihać, zaokruženo je ovogodišnje bosanskohercegovačko predstavljanje fotografija na kojima se nalaze obilježena i neobilježena mjesta stradanja u proteklom ratu u Bosni i Hercegovini.
Od sarajevske Vijećnice, preko mostarskog Hrvatskog doma Hercega Stjepana Kosače i banjalučkog Muzičkog paviljona Staklenac, pa do posljednje izložbe u Bihaću uz fotografije predstavljena je i istoimena publikacija, a sve skupa rezultat je velikog istraživanja objedinjenog u projektu ”Ratni spomenici u Bosni i Hercegovini od 1991.”
Bez namjere da se relativizira krivica a u duhu izgradnje mira na našem postkonfliktnom prostoru, ova izložba polučila je katarzično iskustvo i komunikaciju sa publikom različitih profila, te svakako ratnim vojnim veteranima s kojima CNA godinama sarađuje.
Jedan od zaključaka formiran nakon niza razgovora tokom izložbi, a u svjetlu aktuelnih ratnih razaranja u drugim dijelovima svijeta, podrazumijeva nužnost adekvatnije komunikacije na temu ratne prošlosti. Izložbe kao što je ”Rat sjećanja” mogu biti dobar katalizator dijaloga o prošlosti, jer potiskivanje i zaborav nisu adekvatan preduslov za nastavak života u miru.
Bihaćku izložbu otvorila je predstavnica Centra za nenasilnu akciju Katarina Milićević nakon koje je, ispred grada domaćina, publiku pozdravila Ilda Alibegović, naglašavajući važnost ovakvih postavki i poruka koje šalju, te truda organizacija poput CNA koje rade i više nego što im je obaveza. Ona je izrazila i nadu da nam se slično iskustvo nikada neće ponoviti.
”Svi znamo da postoje tri istine koje žive jedna pored druge, i tri žrtve, ali je namjera izložbe da nađemo zajednički istinu. Istina je pomirenje.”, rekla je Alibegović.
O dvadesetogodišnjem radu mirovne regionalne organizacije Centra za nenasilnu akciju Sarajevo-Beograd govorila je članica tima Davorka Turk, ističući namjeru konstruktivnog doprinosa suočavanju s prošlosti, koja je bazirana na mirovnom obrazovanju, izdavaštvu, video produkciji i svakako radu sa veteranima rata.
Mjesta patnje su svuda oko nas
Fotografije, njih 51, velikih formata na izložbi, a i ostale koje se mogu pogledati na stranici kulturasjecanja.org radovi su Nenada Vukosavljevića i Nedžada Horozovića, mirovnih aktivista i članova CNA tima.
„Ideja za izložbu je krenula od zajedničkih veteranskih posjeta mjestima stradanja. Obilazeći mjesta stradanja vidjeli smo kako ona izgledaju, pa smo odlučili da ih dokumentujemo i pružimo na uvid javnosti u namjeri da pokažemo šta se to prešućuje u našim društvima i šta se ne vidi.
Na jednoj od zajedničkih posjeta mjestima stradanja jedan učesnik rata koji je bio gost tokom te posjete u tom gradu, rekao da je nezadovoljan kako spomenik izgleda. Domaćin je odgovorio: “Znate, ljudi, mi kada smo ga podizali nismo mislili da ćete vi doći.”
“Tokom istraživanja obišli smo 85 mjesta stradanja. Na jednom mjestu, dok smo fotografisali naišao je čovjek, pitao nas zašto to radimo, objasnili smo, a on nam je rekao da je bivši logoraš u logoru koji se nalazio na tom mjestu. Mjesta patnje su svuda oko nas.
Karakteristika je da spomenici jasno crtaju linije između etničkih grupa, između nas i njih, između nas kao žrtava i njih kao počinioca, a prostora za bol i empatiju koje prelaze te linije nema. To može da bude opomena, ali isto tako može da bude uzrok za pravednički gnev. Početak konstruktivnog dijaloga može biti odgovor na pitanje koji bi svako trebao pronaći je šta je pošten odnos prema prošlosti‘‘, rekao je Nedžad Horozović na otvaranju izložbe u Bihaću.
Da li sjećanje doprinosi izgradnji mira?
Slično mišljenje ima i Nenad Vukosavljević koji je napomenuo kako se na svim stranama može čuti da se „ne smije zaboraviti“.
„Pitam se šta se to ne sme zaboraviti? Najčešće kažu da se ne sme zaboraviti da je neprijatelj pored nas.
O tome smo hteli da razgovoramo; čega se sećamo, da li to doprinesi izgradnja mira? Želeli smo da nestane nesigurnosti i straha jer to je nesloboda.
Čujemo često da se mi bavimo posledicama, a ne uzrocima, o putevima možemo razgovarati, ali nam je cilj da ljudima pružimo mogućnost da se stvari iz prošlosti sagledaju iz više perspektiva.
Na jednom događaju je bio jedan pukovnik. Govorio je pohvalno o Mladiću, kada smo ga kritikovali, on nije odustajao. Razmišljao sam i predlagao da ga isključimo. Kolege su rekle neka ostane tu. Velika lekcija je to bila za mene.
Nakon pet-šest godina, kada smo prvi put pravili posetu ratnih veterana sa sve tri strane Memorijalu u Potočarima, na pripremnom sastanku je rekao:”Ja sam tamo već bio, prolazio sam i svratio. Zanimalo me je. Dojmilo me je.”
Na zajedničkoj veteranskoj poseti je izašao pred kamere i rekao:”Mene je sramota ispred Vojske RS šta je ovde urađeno.” To je priča o mogućnostima i činjenici da ništa nije nepromjenjivo. To je oslobađanje koje je svima potrebno. Nadam se da će ova izložba biti mali doprinos tome‘‘, rekao je Vukosavljević.
Izložba je itekako doprinijela kolektivnom oslobađanju i poslala poruku o nužnosti dijaloga i promocije kulture nenasilja što je osnovna dvadesetogodišnja misija Centra za nenasilnu akciju.
Suočavanje s prošlosti je bolno. Ono podrazumijeva angažman i otvorenost. U okolnostima ekonomskog siromaštva u kojem su građani i građanke lak plijen za političku manipulaciju još više imamo obavezu govoriti o našoj prošlosti kako bismo bolje razumjeli sadašnjost, te zajednički gradili budućnost. U miru, bez nasilja. Bez permanentne fokusiranosti na neprijatelja i uz dužno poštovanje koje žrtvama pripada. Kako se više nikada nikome ne bi ponovilo.
Važno je napomenuti da će nakon uspješnog bh. “putovanja” kroz blisku prošlost, početkom naredne godine izložbu „Rat sjećanja“ imati priliku vidjeti i beogradska publika.
Sažetak monografije možete pronaći na http://nenasilje.org/publikacije/pdf/Rat_sjecanja.pdf
