Prva javna izložba fotografija, predstavljanje publikacije „Rat sjećanja“ i ideje koja stoji iza objavljenog materijala u njoj i na sajtu kulturasjecanja.org organizovano je u Beču, 8-9. 04. 2016. Predstavljanje su pratili izložba izabranih fotografija, panel diskusija na otvaranju izložbe (8. 4. 2016.) i radionica za zainteresovane na temu „Rat sjećanja i pomirenje“ (9.4.2016.). Cijeli događaj je organizovan od od strane Brot für die Welt i Internationaler Versöhnungsbund (IFOR) iz Austrije, a uz podrüku Österreichische Entwicklungs zusammenarbeit (Austrijske agencije za razvoj). Izložba je postavljena u Albert Schweitzer Haus u Beču i moći će se vidjeti do 27.4.2016.
Na otvaranju izložbe, osim nas iz CNA (Ivana Franović i Nedžad Horozović), su govorili Jasmina Haračić iz austrijskog Crvenog krsta, Robert Streibel istoričar i publicista iz Beča i Pete Hämmerle iz IFORA-a. Publika je bila „šarena“, i uz Austrijance/ke bilo je i veliki broj ljudi sa prostora bivše Jugoslavije, naših ljudi iz „dijaspore“.
Veći dio vremena tokom panela je bio posvećen pitanjima koja su dolazila od publike, a koja su tematizovala potrebu za sjećanjem na rat, lekcije koje možemo naučiti iz prošlosti, presude za ratne zločine na sudu u Hagu, kulturu sjećanja i memorijalizaciju, trenutak u kojem se nalazimo na globalnom nivou…Zanimljivo je bilo čuti i porediti iskustva Austrije nakon II svjetskog rata i iskustva zemalja bivše Jugoslavije, i čuti od ljudi koji se bave prošlošću da neki procesi u Austriji još traju, neki su puno kasnije započeti nego kod nas na Balkanu, a neki su „završeni“. Robert Streibel je opisao primjer na koji je on naišao u svom istraživanju, o jednoj vojnoj jedinici iz II svjetskog rata kojoj je podignut spomenik Austriji a koja je, na osnovu njegovog istraživanja koje je sproveo, odgovorna za ratne zločine u Slavoniji o čemu se u austrijskoj javnosti ne govori ni nakon toliko vremena. Time je na slikovit način „spojio“ dva konteksta i temu odnosa prema prošlosti i počinjenim ranim zločinima učinio dodatno slojevitom ali i približio je svima prisutnim.
Kako se to uobičajeno zna reći:“Svečanost su svojim nastupom uljepšali“ bend Azrah, čiji su članovi/ce iz Austrije i iz „dijaspore“, i koji su otpjevali nekoliko „naših pjesama“ (Samo da rata ne bude, Par godina za nas…) uz koje su i Austrijanci/ke pljeskali i pjevušili k’o da su „njihove“.
Kako bismo pokušali odgovoriti na interesovanje grupe od 15-ak ljudi čiji je rad u vezi sa SsP ali i drugim poljima društvenog aktivizma u Austriji, sljedeći dan smo održali radionicu „Rat sjećanja i pomirenje“ (da je još jednom spomenemo). Razmjenjivali smo mišljenja i iskustva o terminima pomirenja, oprosta i prava na oprost, krivice i odgovornosti… Metodologijom i sadržajem smo probali da približimo naš rad i naš pristup radu na pomirenju i izgradnji mira, prije svega kroz primjer rada sa bivišim učesnicima rata.
Na povratku kući „ponijeli“ smo dosta podrške ali i naraslog iščekivanja planiranih promocija i izložbi u Sarajevu, Mostaru, Banja Luci, Bihaću, Beogradu… krajem ove i početkom sljedeće godina.