U ime svoje porodice nestale, pronađene, ukopane, oca, djeda, daidže, tetka i… Nije bijeli cvjetić Srebrenica, nije promjena naslovne fotografije ili postavljanje storija. Srebrenica je mnogo više, treba biti mnogo više.
Srebrenica stoji da opominje i da biva pokazatelj. No, njena uloga i ako jest prihvaćena, nije shvaćena.
Srebrenica nije samo 11. juli, Srebrenica je cijela godina, ne tuge, već opomene i motivacije.
Srebrenica je, dragi moji, i brojni konkursi za građanski aktivizam na kojima mladih nedostaje ili se pak ista postava uporno prijavljuje. Srebrenica je kadar iz tramvaja, sjedimo i nehotice osluškujemo sve glasove, nigdje u njima sreće, nigdje „neke pametne“ samo tuga, jad i žalopojke. Srebrenica su i pune baščaršijske ulice, a prazne duše koje jedva dočekaju nekog/nešto drukčije da ga komentarima oskrnave.
Srebrenica je i prazan listić na izborima. Srebrenica su i Ahmići, i Prijedor, i Višegrad. Srebrenica je i kritična masa koja je prijeko potrebna za promjene u ovoj državi, a koje očigledno nemamo. Srebrenica je izučavanje u detalje što se to dogodilo, koji su uzroci bili, koji je kontekst istog, nije jedini izvor priča prenesena s koljena na koljeno. Srebrenica je i nepotizam i glad za uhljebljavanjem cijele porodice.
Srebrenica je i strah na druženjima gdje su Fatima i Aleksandar, a straha ne bi trebalo biti. Srebrenica je i i radionica o izgradnji mira, na kojoj po prvi puta imah priliku da upoznam vojnika Vojske Republike Srpske, da ga zagrlim i pustim suze, a da ne strahujem. Srebrenica je svaki onaj komentar ispod vijesti na portalima koji je ispunjen mržnjom, nacionalizmom i tobožnjim patriotizmom.
Srebrenica je i odsustvo brige za drugog, nepostojanje svijesti o drugome, jer zajednica nije samo „ja, ja i opet ja“ i pronalaženje načina kako da isključivo meni bude dobro. Srebrenica je i ovaj nemar prema izbjeglicama koje se slijevaju u BiH. Srebrenica je letargičnost svih nas.
Srebrenica je… Mogla bih u nedogled… Ali zašto bih, kad i ja i ti, mi i vi, oni i one, znamo sve ovo, priznajemo sve što ja napisah i mnogo više od toga. Pustimo se onog što je popularno za 11. juli i za BiH, osvrnimo se na moju, vašu i našu Srebrenicu za potrebnu volju, snagu i želju.
Probudimo se iz pasivnosti jer nitko nama pomoći neće ako ne pomognemo sami sebi.
Moja Srebrenico, svaki nišane bijeli, grle vas ove ruke u nadi za skorom promjenom.
Nejra Lilić, učesnica CNA treninga iz izgradnje mira za studentice i studente iz BiH