Trening izgradnje mira za studente i studentice iz BiH u organizaciji Centra za nenasilnu akciju Sarajevo/Beograd održan je u periodu od 17. do 26. srpnja/jula 2017. godine u hotelu Lavina na Jahorini. Na treningu je sudjelovalo 20 osoba iz raznih dijelova BiH, koje studiraju na Univerzitetima u Sarajevu, Banja Luci, Doboju, Bihaću, Istočnom Sarajevu, Mostaru i Zenici te na Sveučilištu u Mostaru i Međunarodnom Burch Univerzitetu. Prilikom odabira sudionika osim po kvaliteti aplikacije, trenerski tim je vodio računa i o ravnomjernoj regionalnoj, spolnoj/rodnoj i nacionalnoj zastupljenosti, tako da smo dobili mozaik mladih ljudi iz cijele BiH. Na treningu je sudjelovalo 11 žena i 9 muškaraca.
Odluka da održimo još jedan trening izgradnje mira za studente/ice iz BiH donjeta je nakon što je 2015. održan prvi ovakav trening izgradnje mira sa fokusom na studentsku populaciju. Tada smo zaključili da želimo i dalje raditi na stvaranju potencijala za promjenu među mladim ljudima i budućim akademski obrazovanim građanima i građankama.
Trening je planiran tako da se u prvom dijelu radi na osobnoj promjeni i na grupnim mehanizmima i ponašanjima. Teme kojima smo se bavili bile su nenasilna komunikacija, timski rad i donošenje odluka. Tijekom rada na ovim temama pojavile su se prve poteškoće, dijelom i zbog promjene načina učenja ali i zbog straha od iskrenog izražavanja mišljenja kod određenog broja sudionika što je rezultiralo usporenijom dinamikom rada i manjkom prostora za razmjenu. Osim toga, prilikom iznošenja svojih očekivanja od treninga, veliki broj sudionika je naveo da želi izbjeći svađe i konflikte što se u dobroj mjeri i dogodilo.No unatoč početnim poteškoćama, protekom vremena i prilagodbom na novi, iskustveni način učenja, ipak smo duboko ušli u teme komunikacije, timskog rada i donošenja odluka. Sudionici su se posebno osvrtali na vježbu “Tvrđava” koju su doživjeli vrlo emotivno. Vježba je osvjestila grupne mehanizme na koje smo svi navikli i koje olako prihvaćamo i lakoću posezanja za nasiljem u odnosima među grupama.
Nakon što smo podigli energiju cijelim slobodnim danom, drugi dio treninga nastavili smo radeći na društvenoj promjeni i to na temama koje se tiču identiteta, nasilja, suočavanja sa prošlošću, pomirenja i izgradnje mira. Ove teme su kod sudionika prihvaćene sa puno entuzijazma i energije. Osjetila se potreba i motivacija da se dubinski radi na ovim temama i želja da se nešto promijeni. Iako se mahom radi o generaciji mladih ljudi koja se samog rata ne sjeća i koja je dobrim dijelom rođena nakon njega, efekti i posljedice rata su se snažno osjećale u grupi. Radeći na vježbama koje su propitivale i analizirale narative i načine kako gledamo na ratna događanja, osjetilo se da postoji snažna želja da se radi na ovim temama i da se propituju političke pozicije i ratni narativi kojima smo naučeni. Posebice je to došlo na vidjelo kod vježbe “što treba promijeniti u pričama o ratu u mojoj zajednici, a što bi predstavljalo pošten odnos prema prošlosti” gdje su sudionici zaorali duboko u ratne tabue naših zajednica i mahom bez suzdržavanja su stavili na papir ogroman broj konkretnih primjera koji predstavljaju iskorak prema suočavanju s prošlošću i zdravijoj budućnosti.
Vježba “kad sam bio ponosna/a na svoj nacionalni identitet a kad me bilo sramota te kad mi je nacionalni identitet stvarao problem” je još više zbližila grupu i stvorila sigurni prostor za premošćavanje etničkih granica te donijela multiperspektivni pogled na to kako mi svi gledamo na naše nacionalne identitete i događaje koji se vezuju za njih. Vrhunac treninga prema utiscima sudionika bila je radionica sa ratnim veteranima.
Poslijepodne šestog dana treninga su nam se pridružili Spasoje Kulaga RVI i ratni veteran VRS iz Dervente, Ibrahim Topčić veteran ARBiH iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja te Zvonko Lucić veteran HV-a iz Slunja. Oni su nam, zajedno sa članom trenerskog tima i veteranom Adnanom Hasanbegovićem, iznjeli svoje ratne i mirovnjačke priče/sudbine te približili studentima i studenticama način na koji oni gledaju našu prošlost i budućnost. Iskustvo koje su podjelili još će dugo odjekivati u nama, a i učesnicama/ima, i podsjećati nas na krhkost mira i potrebu da se konstatno radi na miru i pravednijoj budućnosti. Sa ovog susreta veterana i studenata, neke rečenice su nam ostale posebno upečatljive kao npr. “Mir treba stalno graditi, kad se puške krenu dijeliti tada je već kasno” i posebno rečenica “učite na našim greškama”.
Već u ovom dijelu treninga se mogla osjetiti promjena, posebice senzibilizacija prema drugima i njihovim viđenjima i potrebama. Drago nam je i da je bilo i dosta komentara kako je mnogo novog naučeno, mahom o narativima koji se u njihovim zajednicama doživljavaju kao tuđi i kojima sudionici do tada nisu imali pristup.
Trening smo zaključili temama izgradnje mira i nenasilne akcije gdje smo pokušali osnažiti i konkretizirati načine na koje možemo djelovati u svojim zajednicama a ujedno i podijeliti među sobom ideje kako djelovati. Naši konteksti koliko god bili različiti u srži su i isti i traže iste načine djelovanja i mjenjanja.
Ovim treningom smo i mi učili. Naučili smo i da je u našim zajednicama još uvijek teško pričati o ratu makar bio rođen/a poslije njega. Naučili smo i da se uloga trenera gleda kroz više prizmi i da ona ne završava samo kod davanja poticaja i mišljenja za vrijeme radionica. Shvatili smo da u ovom procesu nismo sami i da imamo mnogo saveznica i saveznika koji su spremni dati sebe za sretniju budućnost. Otvorili smo mnogo tema i problema, od kojih neki još uvijek čekaju odgovore i prikladno vrijeme za promjene. Iz treninga izlazimo osnaženi i motivirani za budući rad sa mladim ljudima i puni nade da će jednog dana kad bude trenutak odluke postojati osobe koje će prepoznati takvu situaciju i da će se uz pomoć njih kazaljka povijesti okrenuti u pozitivnom pravcu.
Trenerski tim su činili Dalmir Mišković, Tamara Zrnović i Jordančo Poposki te Nataša Okilj i Adnan Hasanbegović iz CNA.
Galeriju fotografija možete vidjeti ovdje