U srijedu, 1. aprila u Sali Skupštine Opštine Tuzi i u četvrtak 2. aprila u prostorijama Centra za kulturu Prijestonice Cetinje, predstavljen je višejezični regionalni Konkurs za kratku priču Biber i poslednja zbirka priča proistekla iz njega.
U razgovorima su učestvovali: Jasna Dimitrijević, članica žirija iz Beograda; Qerim Ondozi, prevodilac iz Prištine; Mihailo Marković, autor sa Cetinja i Ivana Franović, članica Biber tima. Domaćin i moderator događaja u Tuzima bio je Kristjan Gjokaj, dok je moderator razgovora na Cetinju bio Filip Kuzman. Podršku u organizaciji ova dva događaja pružila nam je Lidija Brnović.
Jasna Dimitrijević, koja je zajedno sa Tanjom Stupar Trifunović i Alminom Kaplanom bila u žiriju šestog konkursa Biber istakla je da je svako iščekivanje novih Bibera priča uzbudljivo i da uvek sa nestrpljenjem iščekuje da vidi koje su to teme, koje perspektive, naročito priče koje dolaze iz makedonskog i albanskog jezika.
„Najuzbudljivije su mi i najviše volim one priče u kojima se kroz naratorski glas dešava neka transformacija, koja kreće iz neke zablude i rasvetljava se tokom teksta. Volim da me iznenadi nešto što nisam očekivala. Što se tiče kvaliteta, mogu da kažem i u ime ostalih članova žirija da smo zadovoljni, i da su ove priče koje su se našle u zbirci imaju neodvojivo angažovano i umetničko. Moj stav je da neko književno djelo ne može biti angažovano ako nije umjetničko i obrnuto“.
Ivana Franović iz tima koji organizuje konkurs govorila je da je još davne 2014. godine Biber nastao iz razgovora o tome šta bi se još moglo uraditi na polju izgradnje mira, i kako je bilo književnica uključenih u te razgovore, došla je ideja da se napravi književni konkurs.
„Na prvi konkurs 2015. godine stiglo je 300 priča i to bez neke medijske strategije, što je prilično veliki broj, sudeći prema ostalim konkursima, čemu se nismo nadali, a sada je u toku već sedmi konkurs. Potreba je bila i da prevodimo priče jer postoji apsolutni nedostatak razmjene na tom nivou. Htjeli smo i tu jezičku barijeru da premostimo“.
Cetinjanin Mihailo Marković, čija je priča Konkurs objavljena u zbirci Biber 06 ispričao je da njegova inspiracija proizilazi iz odrastanja u vremenu obilježenom ratovima i društvenim krizama.
„Kao dio generacije koja je odrasla uz svo to rastakanje i razaranje devedesetih osjetio sam unutrašnju potrebu da pišem o tome. Temu smatram i vrlo ličnom i vrlo tjeskobnom. Naročito za nas iz Crne Gore je to pozicija iz koje mi nikad ne govorimo, i društvo nas je pritiskalo i pritiska da ne govorimo, jer smo se svi kao društvo pretvarali da se to nikad nije ni desilo, da Crna Gora nije ni učestvovala u ratu.
Qerim Ondozi, prevodilac sa albanskog jezika, istakao je da je i kao književni prevodilac i kao čovjek rastao uz ove priče.
„Što se tiče izazova prevođenja ja bih rekao da sam ja izabrao ovaj lakši put prevođenja sa jezika bivše Jugoslavije na jezik bivše Jugoslavije, a to znači da većinu riječi ja ne moram prevoditi pošto svi naši jezici htjeli to ili ne htjeli imaju toliko zajedničkih riječi koje neko zove turcizmima, neko balkanizmima, neko srbizmima. Dokaz tome je i naziv konkursa, Biber, što je zajednička riječ svih ovih jezika.Takođe je sreća za prevodioca kad su mu autori živi, što možete da komunicirate sa njima ako treba neko dodatno pojašnjenje. Ali često sam pisao autorima i autorkama samo da im čestitam na priči“.
Qerim je podijelio i svoje lično iskustvo, ističući da mu je rad u Biberu pomogao da na zdraviji način obradi gubitak bliske osobe iz ratnog perioda. „Trebao mi je dug period da prebrodim gubitak. Biber mi je došao u trenutku kada sam napravio preokret i počeo da se suočavam sa svojom prošlošću, kao neki poklon koji mi je dat da napravim preokret u suočavanju sa ličnom boli. Plemenito u ovim pričama je i to što je bol univerzalna, što je pristup boli univerzalan, te da empatija kao rezultat te boli, jeste prelazak granica koje smo mi napravili“.
I u Tuzima i na Cetinju se dosta razgovaralo o pomirenju u budućnosti.
Za Jasnu je budućnost pomirenja na mladim generacijama koje su neopterećene narativima koji su oblikovali njenu generaciju. „Na nama je da pružimo sve moguće resusrse i podršku, jer to su radoznali ljudi kojima se ne može tako lako podvaliti i spremni su da pomjeraju granice koje mi nismo uspjeli da pomjerimo. Nisam zabrinuta“.
Po Qerimu treba da „svo vrijeme kada pričamo sa mlađima potenciramo ljepotu razlika, da je u tim razlikama i različitostima ljepota, a ne neprijateljstvo koje se nameće i forsira, teba da proizvodimo više kontanarativa“.
O pomirenju se, navodi Mihailo, u regionu govori na neadekvatan, senzacionalistički i pogrešan način. Često je svedeno na nivo banalnih floskula i slogana političkih partija. „Zato su ove inicijative važne jer se pokreće promišljanje ovih tema kroz sofisticirani stil, kroz kvalitetnu književnost i pomjeraju se paradigme kada je komunikacija u regionu u pitanju na neki način koji nije profan, banalan i neiskren“.
Ivana smatra „da će pomirenje u budućnosti biti onog trenutka kada mi kao društva budemo reagovali na nepravdu bez obzira prema kome je počinjena, bez obzira ko ju je počinio, kada nam je to potpuno jednako i neprihvatljivo. Vjerujem da je to vrlo lako dostižno. Jedna od prepreka za to su naši političari, oni koji nam neprestano predstavljaju komšiju kao neprijatelje. A meni je neprijatelj onaj ko drugog čovjeka pravi meni neprijateljem, a to je u slučaju Beograda i Srbije potpuno jasno da su vladajuće režimske strukture“.
Pored Centra za nenasilnu akciju Sarajevo/Beograd, organizatori su bili: Opština Tuzi i Centar za kulturu Prijestonice Cetinje.
Na konkursu Biber mogu da učestvuju autori i autorke koji pišu na albanskom, bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, srpskom ili makedonskom jeziku. Objavljene priče su na temu pomirenja u kontekstu zaostavštine ratova i nasilja u zemljama bivše Jugoslavije, tu su i priče koje mogu da doprinesu boljem razumijevanju među ljudima, smanjenju mržnje i razgradnji predrasuda, antiratne priče, priče koje se bave suočavanjem s prošlošću, razgradnjom slika o neprijateljima, saosjećanjem sa drugima, hrabre priče koje se usuđuju da hodaju u „neprijateljskim” cipelama, priče koje pomjeraju granice i otvaraju nam puteve da gradimo izvjesniju, sigurniju i slobodniju budućnost za sve. Konkurs organizuje Biber tim Centra za nenasilnu akciju Sarajevo|Beograd.
Zbirka Biber 06 objavljena je u martu prošle godine. U nju je uvršteno 25 priča iz regiona od 490 koliko ih je stiglo na konkurs.
U toku je sedmi konkurs Biber, otvoren je do 24.5. Ovog puta, pored tradicionalnih Biber tema, konkurs je posvećen studentkinjama i studentima u Srbiji i otvara prostor i za priče o njima i o njihovoj borbi za pravdu, slobodu i ravnopravnost.
Elektronska izdanja svih „Biber“ zbirki mogu se naći na ovoj stranici i besplatne su za preuzimanje.