Višejezična zbirka kratkih priča s regionalnog natječaja Biber 05 predstavljena je publici u Zagrebu, 5. travnja/aprila i u Petrinji 6. travnja/aprila 2023. godine.
U Zagrebu, u Književnom klubu Booksa, sudjelovali su autori/ce objavljenih i nagrađenih priča, Ana Kutleša iz Zagreba , Miloš Perišić iz Aranđelovca i Ernad Osmić iz Brčkog. Moderatorica je bila Monika Herceg, koja je ujedno i dobitnica prve nagrade na trećem Biber natječaju). O samom natječaju su govorile Ivana Franović (Biber tim), i članica žirija Olja Savičević Ivančević. Događaj je organizirao Biber tim Centra za nenasilnu akciju Sarajevo-Beograd u suradnji s Hrvatskim društvom pisaca.
Biber je natječaj za kratku, angažiranu priču na albanskom, makedonskom, bosanskom, hrvatskom, srpskom i crnogorskom jeziku. Tema natječaja je pomirenje u kontekstu nasljeđa ratova i nasilja u zemljama bivše Jugoslavije, što uključuje priče koje mogu doprinijeti boljem razumijevanju među ljudima, smanjenju mržnje i razgradnji predrasuda, antiratne priče, priče koje se bave suočavanjem s prošlošću, razgradnjom slika o neprijateljima, suosjećanjem s drugima, hrabre priče koje se usuđuju hodati u „neprijateljskim” cipelama, priče koje pomjeraju granice i otvaraju nam puteve da gradimo izvjesniju, sigurniju i slobodniju budućnost za sve.
“Ideja o Biber konkursu nastala je na jednom od naših programa mirovnog obrazovanja. Bili smo zatečeni odzivom na prvom konkursu. Od 2015. do danas ta zainteresiranost ne jenjava”, rekla je Ivana Franović iz Biber tima, a Olja Savičević Ivančević nadovezala da “tamo gdje nema službene političke volje za pomirenjem, mi stupamo na scenu” i dodala: “Ono što je meni bilo posebno u pričama na Biber natječaju je mogućnost autorica i autora da hodaju u tuđim cipelama, ne nužno neprijateljskim cipelama, već su, recimo, žene vrlo uspješno pisale iz muškog ugla”.
Podsjetivši se svog djetinjstva u Rijeci, Ana Kutleša se osvrnula na jedan od motiva svoje priče “Doba linjanja”, da imena koja nosimo, i pokušaji brojanja krvnih zrnaca u odnosu na njih, često mogu biti i predmet zabune. “Drago mi je da postoji natječaj koji se na angažiran način bavi književnošću. Bitno je pisati tako da se vjeruje da se pisanjem nešto može promijeniti, rekla je Monika Herceg.
Ernad Osmić je autor čije su priče objavljene u dvije Biber zbirke. Smatra da je kratka priča najbolja forma za angažiranu književnost, jer i oni koji nemaju vremena za čitanje, za kratku priču ga nađu.
“Dugo sam mislio da se književnost izmisli, a onda sam shvatio da se književnost, poezija ne izmišlja, nego uočava, i važno je da čitamo, jer onda uočavamo kad se nešto nama dešava.”
Ovom prilikom Miloš Perišić pojasnio je da je kratka priča “Reči”, kojom je osvojio treću nagradu, dio neobjavljenog romana.
“To je možda sebično, ali sam priču razvio u roman da je ne bih zaboravio, ni Nedu, ni putovanja, ni bol. Bilo mi je bitno da prenesem utisak prolaznosti i brzine, i toga da je emocija koju imam nepromenjena.”
U Petrinji o višejezičnoj zbirci govorili su autori/ce čije su priče objavljene u zbirci: Tena Lončarević iz Županje i Srđan Miljević iz Beograda. Razgovor je moderirala Monika Herceg, a sudjelovale su i članica žirija Lejla Kalamujić, i u ime Biber tima Katarina Milićević. Događaj je organiziran u suradnji s Udrugom IKS iz Petrinje u Društveno kulturnom centru.
Predstavljajući svoju priču “Rat je ružna reč”, Srđan Miljević je istaknuo: “1991. godine ja sam kretao u školu. I tada sam imao dve teme koje nikako nisam mogao da shvatim: smrt i rat. Ova priča je omaž mojoj komšinici koja mi je bila druga baka i koja je izgubila život zato što nije mogla da podnese vesti iz rata, a čije životne postulate sam hteo da zadržim.”
Tena Lončarević je posvjedočila da je bilo teško biti fin i pristojan za vrijeme rata, da je bilo teško sačuvati ljudskost i dodala: “Mi se možemo mrziti međusobno kada se ne vidimo, ali kada se gledamo, kada razgovaramo, ta mržnja je nemoguća. Najvrijednija stvar u književnosti je kada možemo pogledati stvari iz potpuno novog ugla.”
Pričajući o posljedicama rata, ali i ulozi i potencijalima angažirane književnosti, Katarina Milićević je izjavila: “Kada čitate priču o detetu koje mora da napusti svoju kuću i mora da izabere stvari koje će poneti sa sobom, i to dete bira te stvari, ne pitate se koje je ono nacionalnosti. Ja sebe mogu da vidim kao majku tog deteta. Mnogo kulture je upotrebljeno i zloupotrebljeno da bi se napunili topovi i pokrenuli tenkovi.”
Lejla Kalamujić, jedna od tri članice žirija koji je izabrao priče za zbirku ispričala je: “Jedna od najdominantnijih književnih tema je nedostatak ljubavi. Kad je rat stao, ta mržnja se infiltrirala u sve ostalo. I ove priče dotiču upravo taj nedostatak ljubavi. Ako bude financija, bit će dovoljno priča da ih Biber objavljuje narednih 50 godina.”
Do sada je objavljeno pet zbirki priča sa petnatječaja. Sve priče u zbirkama objavljene su na originalnom jeziku, ali i prevedene na preostala dva. Jedan izbor priča preveden je na engleski jezik i objavljen u posebnom zborniku.
Elektronska izdanja svih zbirki mogu se naći na stranici Biber i besplatne su za preuzimanje.
Poslije Zagreba i Petrinje zbirka Biber 05 biće predstavljena i u Bitoli (25.4.) i Travniku (24.5.), a sasvim je izvesno da će pre kraja godine biti otvoren šesti Biber konkurs.