Centar za nenasilnu akciju i Biber tim su 13. marta u Podgorici organizovali promociju trećeg po redu Konkursa i Biber zbirki priča. Promocija je realizovana u prostorijama Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović” u Podgorici, koji je bio i suorganizator i podrška realizaciji programa.
Na promociji su govorili: Lejla Kalamujić, književnica iz Sarajeva i članica žirija; Nora Verde (Antonela Marušić), književnica iz Zagreba; Slađana Ljubičić, aktivistkinja i književnica iz Novog Sada i Katarina Milićević, članica CNA i Biber tima.
Pored predstavljanja Biber konkursa i do sada objavljenih zbirki priča, na promociji se govorilo o ličnom i kolektivnom razumijevanju pomirenja, o potrebi za istim u sredinama iz kojih govornice dolaze, kao i o preprekama i smetnjama za njegovo potpuno ostvarivanje.
Spoj aktivizma i književnosti, koji je između ostalog rezultirao Biberom, čini se sada ako ne neodvojivim i nužnim ono jako efikasnim i efektnim korakom ka dosezanju zajedničkog cilja, a to je izgradnja mira i boljeg i slobodnijeg društva za sve nas.
Slađana Ljubičić je govoreći o vlastitoj inspiraciji za priču “Limbo u letnjem periodu” koja je objavljena u prvoj zbirci, o ličnoj potrebi da se ona napiše i objavi, istakla da je Biber između ostalog “sjajna prilika da se spoje književnost i aktivizam”, ali i sjajna podrška i vjetar u leđa svima onima koji razmišljaju i žele da pišu o miru i pomirenju.
Lejla Kalamujić je ističući potrebu suočavanja sa prošlošću kao bitnom koraku ka izgradnji mira, dodala da je za nju suočavanje sa prošlošću suočavanje sa sobom, vlastitim sjećanjem i traumatičnim iskustvom. Ističući da je tema rata i pomirenja u književnosti Bosne i Hercegovine veoma zastupljena i to kod relevantnih književnih imena, Kalamujić je dodala da je “Biber postao ne samo aktivistički važan na polju izgradnje mira i povjerenja već i literalno relevantan topos u čitavom regionu”.
U društvu u kojem se preko suočavanja sa prošlošću radi na razgradnji uspostavljenih slika neprijatelja, spremno razgovara o pomirenju i preuzima odgovornost za vlastite postupke, lako je doći do zaključka da nam je jedino neljudskost neprijatelj i to zajednički, protiv koga se treba i konstantno i na sav glas boriti. Kako je to na promociji i istakla Katarina Milićević, “Razne druge pokliče i poruke je lako čuti. Oni su jako glasni. O pomirenju se ne govori glasno, osim kada je zloupotrebljeno u političkom kontekstu. Glasovi nas koji pomirenje treba da živimo i kojima je pomirenje potrebno zbog na samih su jako tihi”
Antonela Marušić je insistirala na činjenici da priče iz Bibera treba da se češće pričaju i slušaju unutar naših društava, te da, ne samo kroz njih, treba “nepomirljivo zahtjevati pomirenje”. Jak utisak na prisutne je ostavilo čitanje njene priče “Cipal” objavljene u prvoj zbirci. Tokom trajanja promocije vidno potresena i zapitana publika, je na kraju prilično osnažena i inspirisana uzela učešća u razgovoru, kroz niz pitanja i komentara.
Učinio sam to – kaže moje sjećanje
Nisam to mogao da učinim – kaže moj ponos i ostaje nepopustljiv
Najzad – sjećanje popušta
Ovaj Ničeov aforizam, kojim je već sjutradan, 14. marta, u istom prostoru Kulturno-informativnog centra Budo Tomović u Podgorici, otvorena izložba Rat sjećanja, na najbolji način preslikava i stanje crnogorskog društva u pogledu suočavanja sa prošlošću. Sjećanje nam kaže da smo učestvovali u ratu, ali mi to jednostavno, ovako preponosni, gordi i zaboravni, nismo mogli da učinimo, i najzad to su učinili drugi! Ovo jeste najčešći odgovor na pitanja u vezi prethodnog rata koji se u današnjoj Crnoj Gori, barem onoj zvaničnoj, može čuti. Zato izložba Rat sjećanja, koja u Podgoricu stiže 3 godine nakon njenog prvog izlaganja u Beču, nikad ne može zakasniti, za nju se nikad ne može reći da je zastarjela, odnosno u Crnoj Gori će u svakom trenutku biti neophodna, a time i dobrodošla.
Izložbu Rat sjećanja autora Nenada Vukosavljevića i Nedžada Horozovića koja je dio projekta Ratni spomenici u Bosni i Hercegovini (od 1991.) otvorili su Davorka Turk, članica CNA tima, koja je rekla nešto više o samom istraživanju, Tamara Zrnović, članica CNA tima, koja je upoznala publiku sa radom i aktivnostima Centra za nenasilnu akciju i Nedžad Horozović jedan od autora fotografija i član CNA tima, koji je govorio o vlastitim iskustvima obilaska mjesta stradanja i spomenika. Izložba je u KIC-u Budo Tomović bila otvorena do 29. marta.
Brisanje sjećanja, potiskivanje, zaborav ili uz sve to i odbacivanje i prebacivanje odgovornosti za ono što se dogodilo, svakako da nisu osnova za nastavak zajedničkog života i za izgradnju trajnog mira. Izložba Rat sjećanja upravo adresira te probleme, ali ne na način pružanja gotovih rješenja, već prije svega otvarajući prozor za one koji žele da gledaju i da sami stvaraju prostor da djeluju drugačije, konstruktivnije, saosjećajnije i odgovornije.
Velika medijska propraćenost oba događaja, i što je za uslove unutar crnogorskog društva posebno interesantno, od strane pozicionih i opozicionih, od strane tzv. pro-srpskih i tzv. pro-crnogorskih medija, ukazuje na činjenicu da je potreba za pomirenjem jednaka kod svih. Da su svi oni, bez obzira na različite nacionalne prefikse ili pozicije unutar društva, koje ih determinišu, barem za tih nekoliko dana, barem u tih nekoliko članaka i priloga postali pro-pomiriteljski.
Pored toga medijska kampanja se produžila na period nakon promocije i otvaranja izložbe, na način što su u dnevnim novinama DAN i televiziji Vijesti naknadno objavljeni intervjui sa autorkama iz regiona, učesnicama promocije Bibera. Ovo nam govori o produžetku života samih aktivnosti te širini uticaja za koji se nadamo da će biti ostvaren, praćen našim osjećajem ispunjenosti i zadovoljstva, prezentovanim i postignutim.
Galerija fotografija sa promocije “Bibera”
Galerija fotografija sa otvaranja izložbe “Rat sjećanja”
Neke od medijskih objava:
Intervju sa Nenadom Vukosavljevićem, objavljen u dnevnim novinama “Vijesti”
Najave za Biber:
Izvještaji o Biber promociji:
Najave za Rat sjećanja: