Kroz Uskoplje, od Gornjeg do Donjeg Vakufa

U proteklih godinu dana smo imali priliku posjetiti različite događaje komemorativnog karaktera u čiju organizaciju su uključena boračka udruženja sa kojima sarađujemo. Mogli smo na licu mjesta vidjeti kakvu kulturu sjećanja njeguju bivši učesnici ratova i sredine iz kojih potiču. 

Ponovo smo posjetili Gornji Vakuf/Uskoplje (GVU) da bismo učestvovali na Svečanoj akademiji pod nazivom „Sjećanje na komandanta Gorana Čišića“, koju tradicionalno organizuje udruženje boraca “Goranovi”, na taj način njegujući uspomene na svog zapovjednika i sve poginule i umrle borce ove jedinice Armije RBiH. Svečana akademija je održana u prepunoj sali Centra za kulturu i obrazovanje Općine Gornji Vakuf/Uskoplje. Prisutnima se obratio predsjednik udruženja „Goranovi“ Ibrahim Topčić. Osvrnuo se na ratni period, svoju jedinicu i komadanta Čišića, ističući da su tada oni pokazali svoju ljudskost i veličinu u najtežim trenucima, dok su danas na margini društva i osjećaju da su i oni i njihove porodice prepušteni sami sebi. Bio je vidno uznemiren, iako nije adresirao uzroke takvog stanja. Na istom ovom mjestu lani, omladina je izvela predstavu mjuzikla »Kosa« odaslavši poruke mira za koje zidovi ove sale nisu bili granica. Ove su godine djeca samo čitala literarne radove, uspomene na Gorana Čišića. Još prošle godine ova je manifestacija bila iskorak u odnosu na ostale koje se organizuju sličnim povodom. Povlačenje unazad u ustaljene, “provjerene” obrasce koji se međusobno razlikuju samo po nacionalnim simbolima i nazivu neprijatelja, pokazuje nam da mir nije dovršeno stanje, već proces s neizvjesnim ishodom. Možda sam tada i maštao da su ovdje učinjeni pionirski koraci na tom mirovnom putu. I jesu bili, ali da bi se to i nastavilo, potrebna je podrška zajednice, lokalnih vlasti, društva u cjelini.

Iskoristili smo boravak u ovom gradu da održimo sastanke sa predstavnicima lokalnih vlasti i drugih boračkih udruženja/udruga. Susreli smo se sa načelnikom Seadom Čauševićem i predsjednikom Općinskog vijeća Marinkom Krajinom. Ukratko su nam pojasnili situaciju u ovoj općini po završetku bošnjačko-hrvatskog sukoba koji je trajao od oktobra 1992. do marta 1994. godine, iza kojeg su ostale stotine poginulih, razoren grad i okolna sela, i uništeni međuljudski i međususjedski odnosi. Danas su, kažu, primjetni pomaci koji su učinjeni od rata na ovamo. Nakon višegodišnjih paralelnih struktura vlasti, objedinjena je općinska administracija, domovi zdravlja, vatrogasno društvo, kao i druge ustanove i institucije. Ove se godine desio i prvi nastup članova folklornog ansambla Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” na “Uskopaljskim jesenima”, tradicionalnoj kulturnoj manifestaciji koju od 1997.godine organizira Hrvatsko kulturno društvo “Napredak”, a bošnjačka i hrvatska djeca treniraju i igraju zajedno u nogometnom klubu “Sloga”. Znači li to da se život ovdje vraća u normalne tokove?

Sa naše strane, predstavnike općinske vlasti upoznali smo sa dosadašnjim radom u regionu, posebno sa posjetama zajedničke grupe veterana stratištima, te izrazili želju da u tom kontekstu posjetimo i GVU gdje bi nam zajednički domaćini bili bivši pripadnici HVO i ARBiH, sa kojima bi obišli spomen obilježlja na obje strane. Tu ideju su podržali, ističući da su obojica ratni veterani i da su spremni da učestvuju u svim akcijama koje su na dobrobit ljudi u ovoj sredini i koje doprinose boljim međusobnim odnosima i saradnji. Potencijalnu prepreku organizovanju posjete vide u razjedinjenosti udruženja boraca u ovom gradu. Naime, postoji čak devet udruga proisteklih iz HVO-a i šest iz ARBiH, koje nastupaju odvojeno. Sastanku je bio prisutan i Suad Duratbegović, sekretar kantonalnog odbora Jedinstvene organizacije boraca ARBiH Srednjo-bosanskog kantona, koji je takođe podržao ideju i istakao da će nastojati da koordinira “armijska” udruženja, kako bi imali jedno predstavničko tijelo u slučaju organizovanja posjete.
Uslijedili su neformalni sastanci, o potencijalnoj saradnji i posjeti, sa predstavnicima Udruge nositelja ratnih odličja HVO-a i Udruge dragovoljaca domovinskog rata HVO-a. Nekada ljudi ne mogu da prevale preko leđa osjećaj da će ispasti licemjerni u svojim sredinama, jer u prošlosti su predvodili ljude u ratu, a sada bi trebalo da ih usmjeravaju ka pomirenju. Ta dilema je ujedno i kočnica, često prisutna kod ratnih veterana, koja sputava njihov mirovni angažman.

Sutradan smo posjetili Spomen obilježlje[1] na mjestu pogibije Gorana Čišića, u rejonu sela Podrepci – općina Bugojno. Tradicionalno, u organizaciji Planinarskog društva “Goran”, godišnjica pogibije Gorana Čišića obilježava se planinarskim pohodom na ovo mjesto. Predsjednik PD “Goran”, Ekrem Polić, pojasnio nam je da su izabrali ovakav način čuvanja uspomene na svog prijatelja, a potom i saborca i komadanta, jer je i sam bio veliki ljubitelj prirode i planinarenja. Po povratku, susreli smo kolonu od nekoliko stotina ljudi, članova ovog društva i njihovih prijatelja, učesnika ovogodišnjeg pohoda.

Zaputili smo se u Donji Vakuf. Tamo smo održali kraći sastanak da bi razmijenili utiske o sprovedenim aktivnostima. Novim članovima grupe iz RS-a, koji su prvi put sa nama učestvovali na nekoj komemoraciji, upućen je poziv za organizaciju posjete mjestima stradanja u Republici Srpskoj.

Često dolascima u razne gradove evociramo uspomene na bolnu prošlost, potisnutu, a ne zaboravljenu. Tako smo saznali da je u blizini motela[2] u kojem smo bili smješteni, za vrijeme rata bio logor. Ratni veteran iz ovog mjesta, sa kojim već godinama sarađujemo, u njemu je bio zatočen sa još dvadesetak svojih saboraca. Uspomene su još svježe i sam dolazak u blizinu tog mjesta i danas mu predstavlja tegobu. Ovo nije prvi put da se susrećemo sa tabuaiziranim mjestima koja kriju svoje tajne i koja se šapatom spominju samo unutar svoje zajednice. Jedan od razloga zašto ovo radimo i jeste da bi podsjećali da takva mjesta postoje i da nas potiču na razmišljenje. I da se ne ćuti.