U Vareš ne dolaziš usput, slučajno, u prolazu ka negdje. U Vareš možeš doći samo sa razlogom i namjerom. Uvučeno u brda i planine centralne Bosne, ovo mjesto su od davnina otkrivali rudari i zanatlije i tu svojim rukama stvarali varoš koja se poput zmije protegla rječicom Stavnjom. Na nekih šest kilometara prije Vareša, u Vareš Majdanu, među skeletima tvorničkih hala, nalazi se raskrsnica sa putem za Stupni Do. Do sela se put spiralno penje i dok očekuješ da ćeš se popeti do nekog platoa ili neke zaravni, budeš iznenađen kada čuješ da si već stigao. Neobično je da si u dolu, a sve je ili uzbrdo ili nizbrdo. Ni u to mjesto, naseljeno bošnjačkim življem, nisu prije dvadeset pet godina slučajno nabasale jedinice HVO iz Kiseljaka, Maturice i Apostoli, došli su sa namjerom, zajedno sa lokalnim jedinicama HVO-a. U jutro 25. oktobra poubijali su 38 od 250 žitelja sela, 32 civila i 6 vojnika Armije RBiH. Ubijali su i žene, i djecu i starce, spalili i uništili sve do čega su došli. Mještani koji nisu stigli naći spas u šumama, odvedeni su u logor.
Na obilježavanje 25. godišnjice stradanja mještana Stupnog Dola i Vareša, a na poziv Organizacionog odbora mjesne zajednice Stupni Do došli smo nas troje iz CNA zajedno sa bivšim pripadnicima HVO-a, Armije RBiH, VRS-a, HV-a i VJ, ukupno nas trideset i troje. Na jednom mjestu ljudi iz Zagreba, Daruvara, Bihaća, Žepča, Novog Grada/Bosanskog Novog, Šamca, Zavidovića, Sarajeva, Dervente, Kruševca, Mostara, Beograda, Jajca, Brčkog, Goražda i Živinica.
Zajedničko odavanje počasti
Došli smo i mi u Stupni Do sa namjerom, da zajedno odamo počast žrtvama ovog strašnog ratnog zločina, da poručimo porodicama stradalih, njihovim komšijama i prijateljima da nam je žao i da se stidimo zločina počinjenih od strane bilo koga i u bilo čije ime, jer su uvreda za ljudski rod. Sa predsjednikom Organizacionog odbora obilježavanja, Emirom Likićem, susreli smo se veče uoči komemoracije. Prenio nam je tople riječi zahvalnosti u ime svih mještana Stupnog Dola, jer kako je naveo, i za njega lično i za ostale ovaj naš dolazak ima veliki značaj i svi koji razumiju njihovu bol i gubitak i žele da odaju počast stradalim dobrodošli su, posebno ističući da mi “bivši neprijatelji”, koji smo danas jedinstveni u promicanju mira i pomirenja, jesmo primjer puta koji treba slijediti.
Program obilježavanja održan je ispred mjesne džamije u čijem dvorištu je izgrađena spomen-česma sa imenima stradalih. Prisutnim, kojih je prema mojoj procjeni bilo više od hiljadu, obraćali su se najviši bošnjački politički zvaničnici sa državnog, federalnog i kantonalnog nivoa. Ispred opštine Vareš obratio se načelnik Zdravko Marošević. Interesantno je da je Marošević kao kandidat Hrvatske demokratske zajednice (HDZ-a) izabran za načelnika zadobivši i podršku Bošnjaka koji su danas u Varešu većinski narod. U svom obraćanju je naveo: “„Poštovani moji građani Stupnog Dola, poštovanje gostima što su došli da iskažu minimum onoga što je ljudski i što je svakom čovjeku primjereno, a to je pokloniti se, odati počast i prisabrat se u sebi nad onima koji su nevini, nedužni stradali ovdje u Stupnom Dolu. Moje su poruke vama jasne, davno sam ih rekao, onaj ko nije dostojan i sposoban da se pokloni, taj ne pripada ljudskom rodu i naravno, oni koji su to radili ne pripadaju ljudskom rodu.” I ja bih ovdje dodao da je to primjer koji i drugi načelnici i političari mogu slijediti.
Zločini i krici
Našoj grupi su se posebno obratili predstavnici organizatora, zahvalivši se na dolasku i poimenično navodeći svaku vojnu formaciju kojoj smo pripadali. Jako je važno da nas ljudi vide kao pripadnike vojski koje su počinile zločine. Iako lično nismo počinili ratne zločine, sama činjenica da smo na rukavima imali ista obilježja kao i oni koji su ih počinili motiv je više da se izdignemo iznad toga, da se suočimo sa zločinima i da jasno kažemo da doživljavamo kao vlastitu sramotu i mrlju na nečemu za šta se mislilo da će ostati samo kao ponos. Znam kako je bilo mojim prijateljima iz HVO-a, kao i meni u Trusini i Grabovici, gdje su pripadnici Armije RBiH počinili zločine nad Hrvatima. Osjećaš se loše zbog nečega u čemu nisi učestvovao, sramota te.
Performans koji je izveden tokom programa posebno je na nas ostavio dubok trag. Marko, ratni veteran iz Daruvara je kasnije zapisao:
“Glumica Elma Fetić iz Vareša je izvedbom jednog svjedočenja djevojčice koja je tada imala 12 godina prenijela na sve užas koji se tada dešavao, odmahivali smo glavama, otišao sam ponizan, posramljen, onaj ko je to učinio nije to učinio u ime ni jedne vjere ni naroda, u ime moje vjere i mog naroda sigurno nije. Moje nije da sudim, no ako se ide pred Boga na kraju ovozemaljskog puta, koliko god on bio milostiv, siguran sam da će ti ljudi biti pognute glave, zapravo, jesu li ljudi?”
Teško je bilo slušati, odjekivali su krici brdima, oko nas su žene plakale i pomislio sam da li je neka od njih ovo proživila. Vratili su mi se krici kojih sam se naslušao u ratu i znao sam da te večeri neću dugo moći zaspati. Bio sam zabrinut i za ostale. Istina, negdje mi se javilo i pitanje koliko su ovakvi performansi, inače česta pojava na komemoracijama, prikladni, s obzirom da iznova i iznova traumatiziraju žrtve koje su preživjele zločin ili porodice onih koji su stradali.
Put oprosta i pomirenja
Na sastanku nakon komemoracije, našoj grupi su se pridružili načelnik Marošević, glavni imam Medžlisa islamske zajednice Vareš Ramiz ef. Zubača i referent za boračka pitanja opštine Vareš Mustafa Kamenjaš. Načelnik nam je poželio dobrodošlicu i poručio da su nam njegova vrata otvorena i da će podržati sve naše aktivnosti koje se budu odvijale na području opštine Vareš. Naveo je da su u Varešu građani već odavno prevazišli nesuglasice i da je normalno da delegacije jedne drugima odlaze na obilježavanja stradanja, u čemu mogu biti primjer drugima. Efendija Zubača je rekao da mi radimo ono što se u vjeri od ljudi i očekuje. Čineći dobra djela i pozivajući u njih pravi se otklon od mržnje i činjenja zla. Put oprosta i pomirenja je ono na čemu svi treba da budemo angažovani, a svjedoci smo da je to ovoj zemlji potrebno. Mustafa je poručio da za sve što se tiče opštine Vareš stoji na raspolaganju, a što se njega lično tiče, kao učesnika rata i ratnog invalida, želi da nam se pridruži i spreman je da ide na sve naše aktivnosti bilo gdje da su budu odvijale. Od ovoga bolje ne može, srce puno.
Značajno je da nas je lokalna zajednica i doživjela kao podršku na njihovom putu uspostavljanja normalnih odnosa koji su ratom pokidani. Imali smo prostora da razgovaramo i o stradanju Bošnjaka i Hrvata ovog kraja i načinima da se ovo mjesto oživi i zaustavi trend odlaska mladih. Načelnik je optimista, tvrdi da će opet ljudi dolaziti u Vareš da zarađuju plate.
Mediji su bili posebno zainteresovani za naše prisustvo komemoraciji, dan uoči komemoracije gostovali smo na televiziji N1, a u Stupnom Dolu brojni su nam prilazili i uzimali izjave. Ohrabruje da smo i od njih čuli riječi podrške koje su nam upućivali što je znak da u društvu sigurno postoji potreba za aktivnostima koje su drugačije od ustaljenih i da su i mediji željni promjene i isticanja pozitivnih primjera saradnje i solidarnosti među ljudima. Nakon događaja takođe smo dobili poruke od ljudi, ratnih veterana, koji žele da nam se pridruže. Pišu nam, zovu nas telefonom. Na dobrom smo putu.
Galeriju fotografija sa komemoracije u Stupnom Dolu možete pogledati OVDJE.
Neki od medijskih izvještaja dostupni su na sljedećim linkovima:
https://www.bljesak.info/vijesti/flash/ratni-veterani-na-komemoraciji-u-stupnom-dolu/250971
https://rtvtk.ba/ratni-veterani-na-komemoraciji-u-stupnom-dolu/
http://fena.ba/article/1048464/ratni-veterani-na-komemoraciji-u-stupnom-dolu
https://www.faktor.ba/vijest/ratni-veterani-iz-bih-i-regiona-na-komemoraciji-u-stupnom-dolu/8425
https://amp.index.hr/article/2032362/obiljezava-se-25-godina-od-masakra-hvoa-nad-bosnjacima