U ratnom i postratnom periodu nastale su ideološki motivirane interpretacije prošlosti koje su međusobno isključive i umesto naučnog imaju nacionalni predznak. Postojeći dominantni narativi produbljuju postojeće sukobe, potkopavaju napore poštenog suočavanja sa prošlošću, te šire strah i mržnju razgrađujući mir. Prevazilaženje ovog problema zahteva međusektorsku saradnju i prekograničnu saradnju. Ispitivanja postojeće prakse i traženje puteva boljitka je bio osnovni cilj organizovanja ovog susreta.
Dijaloški krug predstavlja značajno mjesto susreta i razmjene iskustava osoba koje se na različitim nivoima i različitim metodama bave procesom suočavanja s prošlošću. Priliku da historičari, novinari i aktivisti razmijene iskustva, ali i da razgovaraju o vlastitim potrebama, ograničenjima i podršci koju očekuju od drugih te koju drugima mogu pružiti smatramo važnom i nužnom kako bi suočavanje s prošlošću u našim društvima bilo konstruktivno. Preporuka je ponavljanje ovakvih ili sličnih susreta uz težnju da se oni organiziraju u saradnji sa zvaničnim institucijama (univerziteti, novinarska udruženja itd.).
Opis potrebe/problema:
Istorijski revizionizam se koristi kao sredstvo za konstruiranje atmosfere produženog ili novog konflikta, i priprema za neko buduće nasilje. Upravo zato, ukazivanje na krajnje posljedice takvog revizionizma smatramo važnim zajedničkim zadatkom historičara, aktivista i novinara.
Monopol nad prošlošću, ako ga je historiografija ikada imala, danas se čini nepovratno izgubljenim. Pa ipak, to ne znači da je uloga historičara beznačajna, posebno kada se radi o onome što se u društvu naziva “neželjena historija” i “nepopularne žrtve” unutar te historije. Inicijativu za bavljenje temama iz spektra “neželjene historije”, bilo da se radi o historičarima ili ne, po pravilu preuzimaju pojedinci i zainteresirane grupe. Stoga je umrežavanje historičara, novinara i aktivista važno s ciljem jačanja utjecaja u našim društvima.
Navedene preporuke predstavljaju sumiran, a neusaglašen zbir iznesenih predloga. Razlike ponajviše postoje u proceni početnog stanja, te se samim tim i preporuke potrebnih koraka razlikuju. Preporuke koje proizilaze iz pomenutih razlika u proceni nisu suprotstavljene jedne drugima, već su komplementarne. Dok sa jedne strane postoji mišljenje da je potrebno samo pojačati glas i uticaj kritičnih i stručnih istoričara, sa druge strane postoji uvid da kvalitativna promena može nastupiti strukturisanim i utemeljenim oblicima prekogranične saradnje istoričara sa drugim bitnim akterima koji se bave pitanjem društvenog suočavanja sa prošlošću.
Preporuka: Strukturirana prekogranična suradnja historičara, novinara i aktivista. Pretpostavka je da formalizovana prekogranična saradnja može doprineti uravnoteženom pristupu interpretaciji prošlosti i pomoći učesnicima saradnje da kroz saradnju i komunikaciju razviju potrebni kapacitet, senzibilitet i veštinu kojom bi istorijska interpretacija izgubila nacionalni predznak. Suradnja bi doprinijela i dekonstrukciji mita da je osjećaj sigurnosti, sreće i nade moguće ostvariti samo u etnički homogenoj sredini, koji opstaje u okruženju straha, nepovjerenja, i diskriminacije manjine.
Prijedlozi/ideje za moguće oblike prekogranične saradnje:
- regionalno udruženje historičara koje bi etičkim profesionalnim kodeksom, sličnim kakav već postoji kod novinara, nastojalo da dignu glas protiv zloupotrebe historiografije. Iako među historičarima postoje određene zadrške spram kodeksa historičara, borba protiv ideološki motiviranog revizionizma unutar struke dobija na važnosti.
- rad na regionalnom, multidisciplinarnom časopisu koji bi se iz različitih uglova bavio dekonstrukcijom historijskih mitova, narativa i razgradnjom slika neprijatelja. Slijedom ovoga, potrebno je tražiti i načine/strategije pristupa i prezentacije ovakvih multiperspektivnih i multidisciplinarnih napora širem društvenom krugu (web portali, društvene mreže, predavanja u lokalnim zajednicama).
- uspostavljanje neformalnog prostora za prekogranični feedback publikacija i udžbenika. Otvaranje ovog prostora doprinijelo bi uvođenju drugačije perspektive u produkciju radova inače nacionalno omeđene znanstvene zajednice.
- prekogranični (multietnički) pristup nacionalnim temama, uz dokumentiranje ovih iskustava
- suradnja historičara, novinara i aktivista za pristup utvrđenim činjenicama o pojedinim historijskim događajima ili ličnostima (npr. uspostavljanje kanala za osiguranje pravodobnih informacija novinarima) – posebno u odnosu na problematične mitove, kao i one koji su “načeti” u procesu ideološkog revizionizma.
Preporuka: Izgradnja kapaciteta za dekonstrukciju ideološki obojenih dominantnih narativa, kao sastavni dio konstruktivnog suočavanja s prošlošću:
- izrada indeksa tabua i dominantnih narativa u kontekstu suočavanja jednog društva s vlastitim tabuima i narativima, ali i kao pokazatelj “kritičnih točaka” određenog konteksta u kojem se radi ili se želi raditi na izgradnji mira. Historičari, novinari i aktivisti mogli bi zajednički raditi na izradi jednog takvog indeksa tabu tema i dominantnih narativa i njegovoj prezentaciji.
- suradnja historičara i aktivista za očuvanje mjesta sjećanja – primjeri mirovnog djelovanja ratnih veterana iz BiH, Srbije i Hrvatske, koji su u ratu bili na suprotstavljenim stranama, i njihove zajedničke akcije obilježavanja mjesta stradanja te uključivanje novinara, aktivista i historičara u ove mirovne napore mogu biti važan korak ka razumijevanju motiva, okolnosti i pojedinačnih akcija koje ljude odvode u rat, ali i i njihovih motiva da nakon rata sa bivšim neprijateljima rade na izgradnji mira. Iskustva ratnih veterana mogla bi doprinijeti tome da historičari, novinari i aktivisti bolje razumiju kako historijski narativi, mitovi i općenito “neprerađena prošlost” mogu biti okidač za sukobe u određenom kontekstu. Takvi susreti ratnih veterana i historičara, novinara i aktivista ukazali bi na prostor za mogući dijalog, ali i ponudili mogućnost razumijevanja uloge koju prošlost ima kao pogonsko gorivo za naše djelovanje u sadašnjosti i budućnosti.
- historičarima koji su spremni, ili su već uključeni u napore da se putem javnih medija suprotstavljaju revizionističkim tendencijama, potrebna je podrška u vidu treninga iz javnog govorenja kako bi historijske činjenice i znanje koje posjeduju mogli učinkovito prezentirati u zadanoj medijskoj formi.
Preporuka: Stvaranje preuslova za nastanak inkluzivnih društvenih narativa.
Potrebno je voditi računa o društvenoj funkciji mita – kao onoga koji daje orijentir i vrijednosni okvir za življenje unutar neke društvene zajednice. U tom smislu, potrebno je konstruirati društveni narativ koji će istaknuti pozitivne društvene vrijednosti, i određenu viziju budućnosti za dano društvo. Odnosno, koji će “zamijeniti” trenutno vladajuće društvene narative koji se temelje na isključivanju drugih, i uspostavljaju kao suprotnost “slikama neprijatelja” u određenom društvu. Pozivanjem na neke pozitivne prakse iz bliže ili daljnje prošlosti, moguće je utjecati na uspostavljenu sliku “vjekovnog neprijateljstva” balkanskih društava. Zadaća je to koja premašuje okvir Dijaloškog kruga, ali na koju bi historičari, podjednako kao i aktivisti i novinari mogu utjecati.
Dokumentacija sa ovog susreta je pokušaj da diskusije sa seminara približimo i drugim zainteresovanima i možete je vidjeti ovdje. U dokumentaciji su navedeni opisi vježbi, radionica, kao i dijelovi diskusija. Kako je osobama zaduženim za vođenje protokola tokom Dijaloškog kruga (članovima/članicama CNA tima) bilo lakše da protokol vode na njihovom maternjem jeziku, izvinjavamo se što su neke od izjava učesnika/ca prevedene.
Željeni historičari za neželjenu povijest