Zajedno sa ratnim veteranima Hrvatske vojske, Armije RBiH, Vojske RS i Vojske Srbije posjetili smo Grad Kruševac i Opštinu Varvarin u Srbiji. Domaćini posjete bili su aktivisti Humanitarne organizacije ‘Graditelji mira’ iz Kruševca koji su i sami ratni veterani.
Ukupno sa nama iz CNA, na istom mjestu našlo se dvadeset i dva nekadašnja učesnika ratova, sadašnjih aktivista za mir i pomirenje u regionu.
Posjeta Kruševcu 29.maja predstavljala je nastavak saradnje CNA sa ‘Graditeljima mira’ koja je otpočela 2013. godine, učešćem njihovih članova na Treningu za učesnike ratova. U periodu koji je uslijedio pridružili su se zajedničkim posjetama ratnih veterana stratištima i komemoracijama. Na njihov prijedlog posjetili smo Grad Kruševac, kako bismo narednog dana, 30.maja, prisustvovali komemoraciji koju susjedna Opština Varvarin organizuje povodom obilježavanja godišnjice stradanja civila na mostu na Velikoj Moravi. Na taj datum 1999. godine prilikom NATO bombardovanja, poginulo je deset osoba iz ovog mjesta, a više desetina ih je ranjeno.
Tokom posjete Kruševcu, u Gradskoj upravi upriličen nam je prijem, a u ime lokalne samouprave, dobrodošlicu nam je poželio pomoćnik gradonačelnika Nikola Petrović, ističući da je Kruševac ‘Grad mira’ i da je to opredjeljenost kako njegovih žitelja, tako i onih koji ih predstavljaju. Prijem je medijski propratila ekipa TV Kruševac[1]. Obilazak kulturno-istorijskih znamenitosti grada, započeo je već u samoj zgradi Gradske uprave. ‘Mozaik sala’ sadrži 47 mozaika, od kojih svaki ima svoju priču o burnoj prošlosti protkanom ratovima i bunama. Interesantno je da su uz srpske junake prikazani i ‘neprijatelji’ i to na način koji ne dovodi u pitanje njihovu ljudskost i dostojanstvo. Primjer ‘razgradnje slike neprijatelja’. Potom smo obišli muzej i spomenike.
U Varvarin smo stigli prije komemoracije, na poziv Zorana Milenkovića, predsjednika Opštine, koji nas je sa predstavnicima lokalnih vlasti dočekao i izrazio dobrodošlicu. Obraćajući nam se napomenuo je da mu ovaj dolazak ljudi sa svih strana regiona, i kao predstavniku vlasti, i kao čovjeku čija je petnaestogodišnja kćerka najmlađa žrtva bombardovanja mosta, predstavlja čin ljudske solidarnosti i ulijeva nadu da dolazi bolje vrijeme u kojem će razum nadvladati silu i u kojem će se graditi prijateljski odnosi među ljudima i narodima. Dok je govorio o događajima od prije šesnaest godina, palio je cigaretu za cigaretom. “Ti ljudi, uključujući i moju kćerku, bili su krivi samo zato što su bili na pogrešnom mostu, u pogrešno vreme”, rekao je.
Ubrzo su nam se pridružili i oficiri Vojske Srbije, koji su bili u posjetu Opštini. Bili su iznenađeni našim prisustvom i idejom koja nas okuplja, i uopšte time da neko radi na pomirenju u regionu. Izrazili su nam podršku i zahvalili se na dolasku.
Kod Spomen obilježja pored mosta na Velikoj Moravi, uz prisustvo nekoliko stotina građana i učenika varvarinskih škola, vjerskih službenika, političkih i vojnih predstavnika, pomenom poginulim, otpočela je ceremonija obilježavanja godišnjice stradanja.
Prisutnima su se obratili Ministar odbrane Republike Srbije, predsjednik Opštine i predsjednik Skupštine opštine Varvarin. U svojim govorima poručili su da neće prepustiti zaboravu teške dane ali i da je potrebno misliti na sadašnjost i budućnost, te graditi nove mostove koji će spajati, a ne razdvajati ljude. Ceremonijom obilježavanja ovog događaja istaknuto je da se šalje poruka da se nikada i nikome ovako nešto više ne ponovi.
Predsjednik Opštine osvrnuo se na Tužbu za ratni zločin protiv Njemačke, kao članice NATO saveza koja je učestvovala u napadima na tadašnju Jugoslaviju, koju su pred njemačkim pravosuđem podnijele porodice stradalih i mještani Varvarina i koja je odbijena. Poručio je da se neće odustati i da su određene nevladine organizacije iz Njemačke ponudile svoju pomoć u traženju pravnih mehanizama, kako bi se krivci za napad pronašli i osudili, i time porodice i prijatelji stradalih dobili, bar djelimičnu, satisfakciju.
Simbolično, u znak sjećanja, učenica generacije Gimnazije u Varvarinu tradicionalno je bacila vijenac u Veliku Moravu, nakon čega su delegacije, među kojima je bila i naša, pozvane da polože vijence i odaju počast žrtvama.
Po završenoj komemoraciji, podijelili smo utiske unutar grupe. Prisustvovanje ovom događaju ostavilo je dubok emotivan trag u nama. Kao što jedan od učesnika reče, ratni veteran HVO-a, “u svoj ovoj težini današnje komemoracije, olakšanje sam našao u tome da ja ili moja strana barem nismo direktno odgovorni, u Bosni je uvijek taj pritisak prisutan kada se ide kod drugih”.
Ohrabreni time da ljudi, sa kojima imamo priliku razgovarati prilikom ovakvih posjeta, shvataju našu misiju i prihvataju je kao potrebu u našim društvima, odlučni smo da nastavimo dalje.
[1] Vidjeti više: http://www.rtk.rs/?p=65533