U organizaciji Centra za nenasilnu akciju Sarajevo/Beograd, uz podršku Doma kulture Jajce i Uduženja ratnih veterana iz ovog grada, u ponedeljak 23.9.2019. predstavljena je izložba fotografija “Rat sjećanja”, autora Nenada Vukosavljevića i Nedžada Horozovića.
Uoči otvaranja izložbe nastavili smo praksu započetu u Goraždu i organizovali javnu tribinu pod nazivom „Od rata sjećanja ka sjećanju o ratu“, ovog puta sa podnaslovom “Borci u ratu i miru”. Pored ratnih veterana, bivših pripadnika različitih vojski, koji su se nakon ratnog iskustva posvetili izgradnji mira: Stanislav Krezić iz Mostara, veteran Hrvatskog Vijeća Obrane (HVO); Novica Kostić iz Vlasotinca, veteran Jugoslovenske Narodne Armije (JNA); Nazif Kahrić iz Jajca, veteran Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBIH); na tribini su učestvovali i aktivisti/kinje CNA, Nenad Vukosavljević iz Beograda i Davorka Turk iz Zagreba.
Koliko je važno odati počast svim žrtvama rata u procesu izgradnje povjerenja i na koji način? Koliko se često lično iskustvo učešća u ratu pokazuje kao poseban motiv za rad na izgradnji mira? Šta za bivše učesnike ratova lično znači odlazak i odavanje pošte žrtvama drugih? Kako na taj njihov angažman reaguju okoline iz kojih dolaze? Ovo su samo neka od pitanja kojih su se učesnici razgovora dotakli. Osvrnuvši se, prije svega, na svoj lični angažman u okviru posjeta mješovite grupe ratnih veterana mjestima stradanja, veterani su iz ličnog ugla govorili o svojim motivima i razlozima priključivanja tim akcijama, te značaju i važnosti uključivanja ratnih veterana procesima izgradnje mira.
Otvaranju izložbe je prisustvovao i Predsjedavajući Općinskog vijeća Jajce Ivo Šimunović, koji se na samo početku razgovora obratio prisutne i poželio dobrodošlicu.
Novica Kostić iz Vlasotinca, Srbija, je uključen u rad CNA od samih početaka. On je motiv priključivanja akcijama pronašao i dalje ga crpi kako iz ličnog ratnog iskustva:”Same slike rata koje su duboko urezane u pamćenje svakog čovjeka koji je učestvovao u ratu dovoljno su jak motiv da se radi kako se to zlo više nikome ne bi ponovilo”, tako i pitanja koja je sebi postvljao: Čemu? Zašto? Gdje je u svemu tome moja lična krivica? Koja je moja lična odgovornost? A šta je sa drugom stranom? Proizvela su želju za razgovorom sa onima sa druge strane, proizvodi i motivaciju i želju da se dalje radi na izgradnji mira”.
“Ako smo mogli da budemo prvi koji su uzeli puške u ruke, možemo biti i prvi koji su krenuli u akcije izgradnje mira” kazao je Stana Krezić iz Mostara. Motivaciju za rad na izgradnji mira Nazif Kahrić iz Jajca pronalazi iz želje da “pomogne nemoćnima ali i iz potrebe da izrazi saučešće i onima koji ne pripadaju mom narodu”
Na naše slike rata, toga kako se rata sjećamo, utiču i obrazovni sistem i mediji i vjerske zajednice i zvanične politike itd. Međutim snažan uticaj mogu imati i imaju i ratni veterani, kao skupina ljudi koji imaju itekako veliki kredibilitet za razgovor o onome u čemu su direktno učestvovali, o onome što su lično iskusili.
O tome zašto je važno uključiti veterane u procese konstruktivnog suočavanja s prošlošću i izgradnje mira, te kako je došlo do ideje da mirovni aktivisti surađuju s ratnim veteranima, govorio je Nenad Vukosavljević, član CNA tima:“Potreba za rehumanizacijom neprijatelja, za vraćanjem ljudskog lika, za normalizacijom i izlaskom iz stanja u kome je prag nasilja bio nizak, a koja postoji kod veterana, jedan je od razloga njihovog uključivanja u procese izgradnje mira”
Povezujući rad sa sa ratnim veteranima i izložbu fotografija “Rat sjećanja” kao dvije stvari koje se bavi istim problemom, izložbu je otvorio jedan od autora Nenad Vukosavljević:
“Izložba nas podsjeća na nenadoknadiv gubitak. Ne postoji ništa što može da vrati izgubljene živote, ali može da da smisao žrtvama. Izložba je pokušaj davanja tog smisla. Ona je borba za budućnost, jer prijetnja da nam se rat ponovi postoji upravo kroz sjećanja koja izgrađujemo. Ratni veterani upravo daju primjer kako je moguće ići tim putem. Putem izgradnje mira.”
Izložba “Rat sjećanja” je dio projekta “Ratni spomenici u Bosni i Hercegovini”. Riječ je o fotografijama obilježenih i neobilježenih mjesta stradanja u Bosni i Hercegovini nastalih s ciljem istraživanja, dokumentovanja i analiziranja politike memorijalizacije i kulture sjećanja nastale nakon posljednjeg rata, posmatrajući ih prvenstveno iz perspektive izgradnje trajnog mira. Zašto se i na koji način sjećamo rata? Kakve spomenike pravimo? Kakva je uopšte kultura sjećanja na ratove 1990-ih u Bosni i Hercegovini i regionu? Izložbom i istraživanjem želimo da podstaknemo dijalog o postojećim obrascima memorijalizacije ali i otvorimo prostor ka konstruktivnim mogućnostima za promjenu.
Od prve izložbe u Sarajevu, 2016. godine, izložba je predstavljena u još 13 gradova – u Mostaru, Banjaluci, Bihaću, Beogradu, Tuzli, Brčkom, Novom Pazaru, Kragujevcu, Skoplju, Beču, Zavidovićima, Podgorici i Goraždu, dok će za građanke i građane Jajca u sali Doma kulture, biti otvorena do 4.10.2019. godine.
Istraživanje i fotografije su dostupne na internet stranici www.kulturasjecanja.org.
Raduje nas to što su tribinu i izložbu propratili i mnogobrojni mediji, koji imaju i veliku moć i veliku odgovornost na kreiranje politika pamćenja kao i na zgradnju i oblikovanje kultura sjećanja. Prisustvo televizijskih ekipa iz Hrvatske, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, kao i više novinara iz regiona, ohrabrujuće je.
Ohrabruje nas to što otvoreni razgovori o ratu, o tome na koji ga način pamtimo, šta nas sve to i kao pojedince i kao društva, danas posle dvadeset i više godina, boli, šta nam smeta i šta nam je u tim sjećanjima zajdničko, šta bismo to željeli da promjenimo, nailaze i na sve značajniju medijsku podršku. Primjeri koji pokazuju da je drugačiji put kulture sjećanja moguć preko medija će obići i nadamo se ostvariti uticaj na ljude iz cijelog regiona.
