27-29.11.2010.
Od 27. do 29. novembra 2010. godine organizovali smo zajedničke veteranske posjete Derventi i Brodu na kojima smo imali susrete sa lokalnim boračkim organizacijama i u sklopu kojih smo obilazili stratišta i spomenike iz ratova ‘90-tih. Inicijativa za ove posjete pokrenuta je na treningu za veterane rata koji se dešavao tokom juna i jula 2010. godine. Obilaske stratišta i spomenika sa ratnim veteranima u saradnji sa veteranskim organizacijama iz regije, organizujemo već treću godinu za redom.
Grupu od dvadeset i pet ljudi, koja je učestvovala u ovoj posjeti sačinjavali su: veterani iz Bosne i Hercegovine (Tuzle, Gornjeg Vakufa, Brčkog, Odžaka, Prnjavora i Zavidovića), Hrvatske (Županja, Vinkovci) i Srbije (Novi Sad, Beograd, Vlasotinci). Ovi veterani su bili pripadnici sljedećih vojnih formacija (u toku rata): Armija BiH, Hrvatsko vijeće obrane, Hrvatska vojska, Vojska Republike Srpske, Vojska Republike Srpske Krajine i Vojska Jugoslavije. To je važan podatak jer pokazuje da su učesnici bili pripadnici svih vojski uključenih u ratove ‘90-tih na području BiH i Hrvatske. Tim za organizaciju ove posjete činili su Nedžad Horozović, Adnan Hasanbegović i Nermin Karačić.
U dogovoru za lokalnim veteranima donijeli smo odluku da organizujemo zajedničku posjetu Derventi. Dvojica članova Boračke organizacije RS – Derventa učestvovali su na pomenutom treningu. Nakon nekoliko sastanaka, pojedinci iz Boračke organizacije RS – Derventa, prije svih naš dugogodišnji saradnik Spasoje Kulaga, odlučili su biti domaćini ove aktivnosti, iako je postojalo neslaganje dijela članova organizacije. Sam predsjednik organizacije je neformalno podržao ideju.
Pored Dervente, hteli smo posjetiti i susjednu opštinu Brod i njihovu boračku organizaciju, između ostalog da bismo imali priliku otići i do spomen-sobe u Brodu. BORS – Derventa još uvijek nema pripremljenu spomen-sobu1, a posjeta ovakve grupe spomen-sobi ima posebnu važnost za lokalne veterane. To je prilika da oni ispričaju svoj ratni put i da se sjete i pomenu poginule saborce. Pored Broda je i selo Sijekovac2, koje je važno za srpski narod ovog kraja, ali i čitave Bosne i Hercegovine. Naime, u Sijekovcu se u martu 1992. godine desio zločin nad srpskim civilima koji su počinili pripadnici HV i HVO. U srpskom narativu, ovaj događaj se tretira kao početak rata u BiH. Boračka organizacija opštine Brod također je pristala podržati posjetu svom gradu, ugostiti nas i povesti na spomenike i mjesta stradanja na tom području.
U toku tri dana, posjetili smo: spomen-sobu u Brodu, spomen-crkvu u Sijekovcu, spomenik Vojsci Republike Srpske u centru Broda, mjesto gdje je pronađena masovna grobnica srpskih civila i zarobljenika u Derventi, Čardak-spomenik, gdje su također stradali srpski civili, i Dom JNA, koji je bio logor za srpske zarobljenike u periodu od aprila do augusta 1992. godine. Imali smo susret sa lokalnim vlastima i medijima, kao i sastanke na kojima smo razgovarali i dijelili utiske o svemu viđenom i doživljenom.
Dirnula nas je gostoljubivost Boračkog udruženja RS iz Broda koji su nas srdačno primili u prostorijama svog skromnog udruženja. Na veoma malom prostoru, u jednom trenutku se našlo mnogo ljudi i stvorila se veoma topla atmosfera.
Kao najznačajniju u nizu posjeta koje smo obavili, istaknuli bi prvo Sijekovac, kao mjesto od bitnog simboličkog značaja za međuetničko pomirenje. Smatramo veoma važnim što su bošnjački i hrvatski veterani posjetili ovo mjesto i odali poštu žrtvama, jer je to za mnoge ljude simbol sprskog stradanja u ratu. Bitan momenat u toku ove posjete je bio kada nam se pridružila starija žena koja je bila neposredni svjedok događanja i čija je porodica ubijena u Sijekovcu. Veterani su imali priliku čuti njeno neposredno svjedočenje, što je na njih ostavilo vrlo emotivan dojam.
U toku posjete Čardaku, čuli smo svjedočenje čovjeka koji je bio svjedok i žrtva dešavanja na ovom mjestu. On je naglasio da je svjestan da su i ostali narodi bili žrtve u ratu, te je ispričao svoje svjedočenje o konkretnim dešavanjima koja je doživio. Pri tome je, u jednom momentu, upotrijebio termin „ustaše“, ali se već narednog trenutka pojašnjavao da ne misli pritom na hrvatski narod, već konretne ljude koji su njemu direktno nanijeli zlo. Neki od veterana iz grupe su kasnije izjavili da su imali smetnje u njegovoj priči i da su prepoznali generalizaciju. Ipak, prepoznali su i pretrpljeni bol koju je taj čovjek preživjeo, te imaju razumjevanja za njegovu priču.
Na mestima koje smo posjetili molitvenom šutnjom smo odavali poštu stradalima, a u Sijekovcu i Čardaku smo položili vijenac u ime naše grupe. Zajedno sa domaćinima, vijence su polagali veterani iz Hrvatske, Srbije i BiH.
Učesnici su naglašavali da im je bila veoma potresna posjeta spomen-sobi u Brodu, jer je su u njoj mogli vidjeti stotine fotografija poginulih ljudi što ne može, a da ne izazove mučninu i zgroženost nad ratnom tragedijom.
Susret sa lokalnim vlastima je bio značajan iz dva ključna razloga. Prvi je što su lokalne vlasti (načelnik opštine Milorad Simić, predsjednik Skupštine opštine Ilija Zirdum i skupštinski odbornik Fadil Pelesić) podržale ovu posjetu i imali otvoren dvosatni razgovor sa veteranima rata. Drugo, što je važno napomenuti, je da su predstavnici lokalnih vlasti ujedno i predstavnici sva tri konstitutivna naroda, te je pokrenut razgovor na temu povratka Hrvata u Derventu (koja je prije rata bila većinski hrvatska opština, a sada u njoj živi samo manji broj Hrvata). Politički predstavnik Hrvata u opštini Derventa, Ilija Zirdum, je istakao da mu je veoma značajno što smo pokrenuli pomenutu temu i da mu je ova posjeta bitna u kontekstu podrške Hrvatima da se vrate na svoja ognjišta.
Namjera nam je bila da posjetimo i mjesta stradanja nesrpskog stanovništva na tom području, ali informacije do kojih smo došli govorile su da nije bilo većih zločina nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom. Saznali smo da na ovom području postoji spomenik hrvatskim braniteljima, ali pošto nismo uspjeli ostvariti kontakt sa lokalnom HVO udrugom (koji uglavnom žive u izbjeglištvu u Hrvatskoj), odlučili smo da ga ovaj put ne obiđemo. Na takvim mjestima bitno je imati „domaćine“ koji bi nas poveli u obilazak spomenika.
Što se tiče podrške medija, našim pozovima su se odazvali Radio RS i FTV. FTV je napravila višeminutni prilog sa intervjuima nekoliko veterana, načelnikom opštine i organizatorima. Ovaj prilog je emitovan na centralnom dnevniku.
Na kraju posjete, tokom razgovora sa učesnicima, preovladavala je emotivna potrešenost zločinima o kojima smo slušali i pričali. Veterani su suosjećali sa stradanjem ljudi iz tog kraja. Takođe, osjećala se određena doza postiđenosti zbog ratnog nasilja kao takvog. S druge strane, kod domaćina, veterana iz srpskih udruženja se osjetila zahvalnost što su „drugi“ odali poštu žrtvama iz njihovog naroda i na taj način „priznali“ da je do zločina zaista došlo, bez tzv. relativizacije. U njihovim završnim komentarima bio je prisutan ambivalentan osjećaj u kome su veterani imali potrebu pravdati svoju “stranu u ratu”, ali su i žalili i osjećali istinsku empatiju za stradanje „drugih“. Primjer za to je kada veterani postavljaju pitanje ko su bile žrtve, da li su bile civili ili vojnici, kao da time žele umanjiti veličinu počinjenog zločina. Ipak, ovi komentari nisu bili dominantni i bilo je očigledno da je došlo do značajnog iskoraka iz nacionalističkih kutija i viktimizacije, kao najčešćeg obrasca ponašanja u postratnom okruženju.
Bitno je napomenuti da smo također planirali u istom periodu posjetiti i Mostar i Gornji Vakuf/Uskoplje, ali zbog političke situacije (izbori u BiH) i nedovoljne spremnosti lokalnih HVO udruga da učestvuju u organizaciji, do posjeta nije došlo. Planiramo opet pokušati organizovati ove posjete u 2011. godini.
Svi učesnici ovih posjeta izrazili su spremnost da nastave učestvovati i inicirati ovakve i slične aktivnosti, te su istakli svoju posvećenost aktivnostima koje doprinose pomirenju u njihovim lokalnim sredinama i u regiji.
Zahvaljujemo se svim učesnicima i gostima, a posebno domaćinima koji su se istinski potrudili oko organizacije ovih posjeta i bez čijeg truda se one ne bi desile.
A.H.
* * *
1 Spomen-soba je svojevrstan muzej koju pravi lokalna boračka organizacija, u njoj je arhiva o ratnom putu lokalnih vojnih jedinica, slike poginulih, objavljene brošure i sl.
2 Imali smo priliku obići Sijekovac u sklopu našin prvih organizovanih zajednički veteranskih posjeta 2008. godine.