Ratnički susret

Razmišljajući o potrebi da okupimo grupu ratnih veterana iz regiona, sa kojima sarađujemo na polju izgradnje mira i suočavanja sa prošlošću, kako bismo razmijenili iskustva učinjenog u proteklom periodu i na toj osnovi osmislili buduće korake, ideja nam je bila da radni dio oplemenimo sa više druženja i rekreativnih sadržaja. Željeli smo ambijent koji bi nam omogućio izlaz iz radioničkog dijela koji tematizuje tešku ratnu prošlost, u sferu opuštajućeg i osnažujućeg za nove pothvate. Tražili smo mjesto koje nudi i ugodan boravak, ali ujedno da ima i važnu ulogu istorijskog konteksta na našim prostorima. Izabrali smo Konjic.

U tom gradu smo se okupili 22.jula, u hotelu  Garden City , da bi smo sutradan počeli sa radom. Namjera nam je bila da oformimo veću grupu, ali uslijed brojnih otkazivanja, ukupno nas je bilo dvadeset – mirovnih aktivista i ratnih veterana iz Srbije, Hrvatske i BiH. Koncept ‘susreta ratnih veterana’ podijelili smo u prijepodnevni radionički dio i poslijepodnevni, koji je sadržavao obilazak okolnih mjesta značajnih u kontekstu suočavanja sa prošlošću i neformalno druženje u obližnjim izletištima.

logor Čelebići

U prijepodnevnom dijelu, prvog radnog dana, podsjetili smo se na zajedničke akcije i aktivnosti koje su organizovali ratni veterani u saradnji sa CNA u posljednjih godinu dana. Bilo je riječi o tome kako je prisustvo mješovite grupe veterana doživljavano kada bismo prisustvovali službenim događajima, komemoracijama, kada bismo dolazili na mjesta stradanja i sjećanja, ko i na koji način nam je bio podrška, ali i sa kakvim smo se problemima i poteškoćama susretali. Takođe, govorili smo i o tome koliko je medijska popraćenost naših aktivnosti i televizijska gostovanja veterana utjecala na to da se naš mirovni rad prepozna, koliko je utjecala na nas same, i naše zajednice. Zaključili smo da smo iz svakog događaja izlazili oplemenjeniji, da smo mnogo toga novog naučili i da će nam ta iskustva biti od velike pomoći u budućnosti, jer smo inspirisani da nastavimo dalje sa našim akcijama.

U nastavku, ratni veterani su predstavili svoj rad na polju izgradnje mira i aktivnosti u kojima su učestvovali u okvirima drugih mirovnih inicijativa, tako da su navedeni primjeri dijaloga između ratnih veterana i mladih koji se sprovode u školama u Republici Srpskoj, te dijaloga na multietničkoj osnovi u kojima učestvuju administrativni i prosvjetni radnici opština iz Federacije BiH i Republike Srpske.

Razgovor o aktuelnim političkim dešavanjima i njihovim utjecajima na nas i našu okolinu otvorili smo sa kratkim pregledom događaja u posljednjih nekoliko mjeseci. Posebno sa osvrtom na sukobljavanja vezano za obilježavanje dvadesetogodišnjice genocida u Srebrenici i stradanja u ‘Oluji’, kao i drugim događajima koji su doveli do atmosfere stalne napetosti, propraćenu međusobnim optuživanjem i prijetnjama. U takvom okruženju straha, povrijeđenosti i nesigurnosti oko primjerenog sjećanja na rat, okupljena grupa je potvrdila odlučnost da na svom putu izgradnje mira uvažavamo i poštujemo sve žrtve rata, osuđujemo sve zločine i smatramo da se svi počinioci ratnih zločina trebaju procesuirati i osuditi.

logor Čelebići

U popodnevnim satima, tokom boravka u Konjicu, posjetili smo kasarnu u Čelebićima u čijem krugu je tokom 1992. godine postojao logor za zarobljene civile i vojnike srpske nacionalnosti, pod upravom Armije BiH i opštinskih vlasti. Čitajući dijelove presuda osuđenih za počinjena krivična djela ratnog zločina, upoznali smo se sa strašnim scenarijem ispisanim u ovom logoru, u kojem je i sam boravak bio dovoljan, a kamoli još prolaziti mučenja, svjedočiti ubijanjima, ili izgubiti život na najstrašniji način. Tamo smo boravili po kišnom, relativno svježem ljetnom danu, a u ‘hangaru’ se teško dolazilo do daha. Zamisliti kako to izgleda pod usijanim suncem, dok se unutra tiska nekoliko stotina ljudi dočarava prizore iz pakla. Strašno, možda i nezamislivo. Mjesto logora još uvijek nije obilježeno, iako postoje inicijative za to. Nadamo se da će nadležnim jednoga dana ponestati izgovora zašto to ne učine.

Po završetku obilaska logora, uputili smo se ka Jahorini[1], da bismo 24. jula nastavili sa radom.

U međuvremenu nam se pridružio Edin Ramulić, iz Udruženja Prijedorčaki „Izvor“, ujedno i ratni veteran. Edin nas je upoznao sa konceptom memorijalizacije u Prijedoru i aktivnostima koje on sprovodi u okviru svoje organizacije, nakon čega smo razgovarali o mogućnostima organizovanja  mirovnih akcija u ovom gradu, u kojima bi i naša grupa učestvovala. Ta pitanja su za sad ostala otvorena, a od prijedloga izdvojene su mogućnost zajedničke posjete ratnih veterana i organizacija javne tribine na kojoj bi gostovali bivši učesnici ratova.

U nastavku radionice razgovarali smo o idejama i planovima za buduće zajedničke akcije, pri čemu smo akcenat stavili na potrebu da  postojeće aktivnosti posjeta mjestima stradanja i prisustvovanja zvaničnim komemoracijama proširimo na područja u kojima do sada nismo bili prisutni, pri čemu su ratni veterani izrazili visoku motivaciju i spremnost da se samostalno angažuju na uspostavljanju kontakata koji bi to omogućili. Istovremeno, fokus smo stavili i na jačanje i unaprijeđenje postojeće saradnje sa boračkim organizacijama u mjestima u kojima smo do sada djelovali.

Takođe, razmatrali smo ideje projekata u kojima bi ratni veterani i aktivisti CNA zajedno bili angažovani, a koji bi našu saradnju približili javnosti, što je shodno potrebi i želji iskazanoj u grupi. Jedna od tih ideja je izrada svojevrsnog virtuelnog zajedničkog spomenika sa pričama i fotografijama ratnih veterana koji bi sadržavao originalna svjedočenja aktera rata koji su postali graditelji mira.

Ovaj susret polučio je mnogo razmjene mišljenja i produktivnog dijaloga. Ratni veterani su inspirisali jedni druge i pokazali visoku motivaciju za rad na izgradnji mira što je doprinjelo tome da radna atmosfera bude osnažujuća i ohrabri nas za naredne korake.

Popodne smo proveli u šetnji planinskim stazama Jahorine, koju ljudi odvajkada zovu ‘planinska ljepotica’ i ostatak dana proveli u prijatnom neformalnom druženju.

 

 

[1] Tokom jutarnje radionice donijeli smo zajedničku odluku da napustimo Hotel Garden City u Konjicu. Učinili smo to zbog krajnje neprofesionalnog odnosa osoblja i vlasnika hotela, u odnosu na ono što je dogovoreno, ali i prema nama kao gostima.

You may also like...