Komemoracije u Varivodama i Gošiću

U organizaciji Srpskog narodnog vijeća Hrvatske (SNV) i općine Kistanje, u selima Varivode i Gošić su 28. septembra/rujna 2017. organizovane komemoracije za šesnaest srpskih žrtava, civila starije dobi, ubijenih krajem rujna/septembra 1995. nakon vojno-policijske akcije Hrvatske vojske, poznate pod nazivom „Oluja“. Na poziv SNV-a da prisustvujemo obilježavanju sjećanja na stradale, mi iz Centra za nenasilnu akciju (CNA) odazvali smo se pozivu i zajedno sa ratnim veteranima Hrvatske vojske (HV), Vojske Jugoslavije (VJ), Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Vojske Republike Srpske (VRS) pridružili smo se ovom događaju. Ovaj put sa nama su bile i dvije mirovne aktivistkinje iz CNA i organizacije Graditelji mira iz Kruševca. Ukupno nas je bilo osamnaest.

U Knin, nekih četrdesetak kilometara udaljenom od mjesta koja ćemo posjetiti, stigli smo 27.9. dan prije komemoracija. Tamo smo prenoćili i imali priliku razgledati pusti grad sa istorijskom kraljevskom tvrđavom. Istorija Knina se čini vidljivom na svakom koraku od srednjevjekovne prošlosti  do devedeset pete prošlog vijeka. Ulice sa svojim nazivima i tvrđava kralja Zvonimira u kojoj smo posjetili muzej “Oluja 95” na to podsjećaju, dok je period bivše Jugoslavije izbrisan ili jednostavno izostavljen. Vraćanje ovog grada pod okrilje hrvatske države nakon petogodišnjeg stolovanja Republike Srpske Krajine, koja se trudila da ostane bez Hrvata tokom tih godina, ovdje se shvata ozbiljno, sveto i konačno. Pravo stečeno vojnom pobjedom. Zamrznuto i kao takvo nezainteresovano za ono što je došlo poslije “Oluje”. Bitno i vidljivo je ono što je bilo prije i tokom te akcije, od 91. do 95. Grad kao takav živi, preživljava od godišnjice do godišnjice, kada se više slavi pobjeda. Nakon toga ga svi zaborave. I sve je manje ljudi u njemu. I oni što su doseljeni iz Bosne, polako odlaze, jer tu nema života.

Varivode dvadeset i dvije godine nakon zločina. Komemoracija za one koji su ostali pedeset dana nakon “Oluje”. Devet starih i nenaoružanih srpskih civila koji su odlučili da ostanu, da vjeruju da time što ništa nisu skrivili mogu da ostanu kod svojih kuća. Na spomen obilježju ispisana su imena ovih nesretnika, i ćirilicom i latinicom, koje možda samo tu mogu još da spokojno stoje. Vjetar je šibao zastave, hrvatsku, srpsku i evropsku, ispreplitao ih, možda skrivajući metafizičku poruku o povezanosti naroda. Jedan čovjek je prilazio i učvršćivao ih, da ih ne odnese vjetar, toliko još čovjek može da uradi, da pokuša da sačuva.Toliko možemo svi mi, da pokušamo da spriječimo da nas odnese ratni vihor, ponovo.

Skupu od nekih dvije stotine prisutnih obratio se Milivoj Beader pročitavši „Filozofiju bede“ iz knjige eseja “Jesmo li čudovišta?” Filipa Davida. Počelo je sa tom teškom pričom o spoznaji uzroka nesreća koje se proizvode u i među narodima sa našeg podneblja, autor ih je prepoznao u duhovnoj bijedi koja proizvodi mržnju. “Tupost i moralna zakržljalost proglašavaju se u civilizaciji bede dostignućima te civilizacije, a nasilje se predstavlja kao lekovito oslobađanje viška snage. Zato su na ceni razbojnici, palikuće i obične ubice. Filozofija bede proizvodi nitkove u velikim količinama, a ništavnost oglašava svojom verom.” Uslijedio je vjerski obred – parastos, nakon čega smo zajedno sa porodicama žrtava i političkim predstavnicima, položili vijenac. Voditeljica programa je zatim obavijestila prisutne da će im se ispred CNA obratiti Adnan Hasanbegović. Adnan je u svom govoru ukazao na put kojim možemo pokušati otkloniti bijedu. Riječima utjehe porodicama stradalih izrazio je saučešće i u ime naše grupe odaslao je poziv nadležnim da se odgovorni za zločine procesuiraju. “Došli smo da pošaljemo poruku mira i da pokažemo da naša generacija koja je sudjelovala aktivno u ratu nije sastavljena od ratnih zločinaca, već čestitih ljudi koji su imali nesreću naći se u ratnim zbivanjima. Želimo ukazati novim generacijama da ne rade naše greške”, poručio je okupljenim, nakon čega se prolomio aplauz. Samilost i solidarnost osvajaju srca.Boris Milošević, saborski zastupnik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) u svom govoru se osvrnuo na period nakon “Oluje” obilježen pljačkama posjeda  i ubistvima civila koji su ostali. Kao ključ za otvaranje kvalitetnog međunacionalnog dijaloga i građenje dobrih odnosa naveo je djelovanje pravne države koja ne smije ratne zločine ostaviti nekažnjenima.

Uputili smo se ka Gošiću vozeći se kroz pusti krajolik. Sunčano šibensko zaleđe do kojeg dopire miris mora bori se sa melanholijom koju donosi pogled na napuštena imanja. U Gošiću smo se okupili u hladu ispod krošnje velikog stabla kostjele, okružene niskim kamenim zidom sa ugrađenim drvenim sjedalima. Sedam sjedala za sedam mještana, starih ljudi ubijenih dvadeset dana nakon “Oluje”. Na velikoj čeličnoj tabli vertikalno postavljenoj i u dobroj mjeri načetoj hrđom urezana su imena stradalih. Simbolizuje izrešetanu ogradu kroz koju su prošli puščani rafali usmrćujući porodicu Borak. Memorijal je zamišljen kao mjesto za okupljanje, a ne samo za komemoracije pojasnila nam je Aneta Lalić, voditeljica odjela za kulturu SNV-a. Tu obitelji i prijatelji mogu da sjede i razgovaraju.

Program je otpočeo ponovo čitanjem glumca Beadera. Ovog puta je pročitao pjesmu Tina Ujevića “Sat kasnih spoznaja”. Služen je parastos, a zatim smo svi položili po jednu ružu na zid memorijala. Potom se skupu obratila Anja Šimpraga, dožupanica Šibensko-kninske županije, koja je poručila da sa ovog mjesta, dok se sjećamo nevino stradalih, samo traži da se kazne krivci za ratni zločin i pruža ruku pomirenja kako bi se živjelo mirno i zajedno kao nekada. Ispred SNV-a prisutnima se obratila Aneta Lalić, posebno zahvalivši na dolasku kninskom gradonačelniku Marku Jeliću i ratnim veteranima. “Nasilje nad čovjekom je i onda kada ga se tjera da vrši nasilje, a to se u Hrvatskoj često zaboravlja. Hvala vam zato što otvoreno govorite, ne o onom što se ratom dobilo već o onome što se u ratu izgubilo. Zato su vaš dolazak i vaša poruka koju donosite, naročito iz BiH, danas jako važni”, rekla je Aneta.

Ljudi su počeli da nam prilaze pitajući jesmo li mi ti ratni veterani. To nisu bili likovi iz neke priče, bili su tu – stvarni, mještani i članovi porodica stradalih. Suznih očiju, ali sa osmjehom na licu su nam zahvaljivali, pružali ruke i grlili nas. Osjetili su našu podršku dok oplakuju svoje najmilije, zato i jesmo bili tu. Upoznali smo se i sa gradonačelnikom Knina, kojeg smo željeli sresti prilikom našeg boravka u tom gradu, ponukani njegovom izjavom u medijima iz proteklih mjeseci da nema problem s tim da se  pokloni srpskim žrtvama. Izvinuo se jer se zbog obaveza nije mogao sastati sa našom grupom, ali je napomenuo da su nam njegova vrata uvijek otvorena. U razgovoru  sa glumcem Beaderom saznali smo da je i on bivši pripadnik HV. Bilo mu je drago što su u našoj grupi takođe dvojica bivših “branitelja” i izrazio je nadu da ćemo imati još prilika da se sretnemo.

Našim dolaskom u Varivode i Gošić poslali smo poruku da kao bivši borci imamo ljudsku potrebu da odamo počast stradalim ta da nosimo i odgovornost da budućim generacijama ukažemo na pogubnost rata jer u njemu stradaju ljudi.

Ratni veteran HV-a iz naše grupe zaključio je da je važno, više kulturološki, nego politički, to što smo bili ovdje u Hrvatskoj, jer mijenja kulturu sjećanja, ona se ovim gradi u drugom smislu.

Medijski izvještaji:

https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/komemoracija-za-srpske-zrtve-ubijene-nakon-oluje-u-varivodama-i-gosicu—490728.html

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/komemoracija-za-srpske-zrtve-ubijene-nakon-oluje-u-varivodama-i-gosicu/6594609/

http://m.sibenik.in/zupanija/komemoracija-za-srpske-zrtve-ubijene-nakon-oluje-trazimo-zakon-i-atmosferu-dijaloga-a-ne-osvetu/81936.html

http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Komemoracija-za-srpske-zrtve-ubijene-nakon-Oluje-u-Varivodama-i-Gosicu

https://www.portalnovosti.com/milosevic-ratni-zlocini-ne-smiju-ostati-nekaznjeni

http://www.priznajem.hr/novosti/komemoracija-srpske-zrtve-ubijene-nakon-oluje-varivodama-gosicu/

Galeriju fotografija možete vidjeti ovdje.

You may also like...