Ratne 1993. godine, 8. marta, na prostoru sela Boderište u blizini Brčkog, vođene su borbe u kojima je stradalo osam pripadnika 108. brigade Hrvatskog vijeća obrane, dok su dvojica ranjena i zarobljena sa još nekoliko civila. Sa druge strane, stradalo je 13 pripadnika Vojske Republike Srpske, čija su tela, tokom razmene, predata masakrirana. Taj dan stanovnici Boderišta obeležavaju misom i komemoracijom na mestu spomenika stradalima, dok se parastos i komemoracija stradalim vojnicima VRS obeležava u obližnjem selu Grbavica, najpre na groblju, pa kraj spomenika.
Želja nam je bila da se pridružimo na oba obeležavanja i odamo počast svim žrtvama.
Uputili smo se put Brčkog iz nekoliko pravaca: iz obe kancelarije Centra za nenasilnu akciju, sarajevske i beogradske, dok su naši saradnici, ratni veterani, doputovali iz Novog Grada, Šamca, Živinica, Sarajeva i Bihaća, a domaćini su nam bili Mirko Zečević Tadić i Ivo Anđelović. Namera nam je bila da posetimo zajedno obe komemoracije, ratni veterani različitih vojski, i mirovni aktivisti. No, predočeno nam je unapred, i pored napora i sastanaka koji su prethodno obavljeni, da još nije vreme i da se nisu stekli uslovi da u takvom stastavu budemo u Grbavici. To nas je sve malo pomelo – potpuno razumemo bol i patnju koju imaju bliski stradalih, i poštujemo njihovu volju, ali naša je misija da sa porukom mira odamo počast i poštovanje žrtvama. Odlučili smo se da neslužbeno, troje od nas, odu u Grbavicu i poklone se žrtvama, na groblju, gde je održan parastos i kraj spomenika, gde je održana svečana komemoracija. Tako smo i učinili, u nadi da će naš neslužbeni dolazak biti shvaćen kao čin istinskog poštovanja i žaljenja, nas, običnih ljudi, prema prerano i tragično stradalim običnim ljudima ovog kraja.
U Boderištu, tog popodneva, bili smo pozdravljeni kao delegacija, deo zvaničnog protokola, i položili smo venac na spomenik. Iako je u tako malim sredinama teško da bilo ko ko dođe sa strane bude neprimećen, i postoji normalna zapitanost domaćeg stanovništva ko smo i šta tu radimo, imali smo utisak, ponajpre zbog prisustva naših domaćina Ive i Mirka, da smo dobrodošli. Uz njihovo prisustvo osećali smo i sigurnost i prihvaćenost i nas lično, i misije mira koja nas je na taj put povela.
Danas iskazujemo počast braniteljima koji su položili svoje živote braneći svoja ognjišta i svoje kućne pragove. Naravno žalimo i za žrtvama sa suprotne strane koje su pale i tog dana na Boderištu, ali i svih narednih dana sve do kraja rata. Ja ne mogu da mrzim ljude sa druge strane i trebamo da oprostimo svim ljudima nebitno kojoj strani da su pripadali. Da pokušamo da nastavimo život jedni sa drugima, ako je to ikako moguće da nastavimo taj put ka pomirenju i boljem suživotu i da napokon nastavimo da živimo ovdje zajedno, kako nam ne bi za nekih deset, dvadeset, pedeset godina, ponovo došao rat“, izjavio je Mirko Zečević Tadić, veteran 108. pješačke brigade HVO iz Brčkog.
Svaka komemoracija je emotivno teška. Prošle su decenije od rata, a pravda za sve nije dostignuta. Postoji, osim ogromnog bola, i jak osećaj nepravde u ljudima. Postoji potreba da sve žrtve budu prepoznate i priznate, tek tada bi njihovi ožalošćeni dobili kakav-takav spokoj. Broj žrtava na ovim mestima mali je za ukupan broj žrtava rata u Bosni i Hercegovini, ali je veliki za ta mala mesta, sa po nekoliko stotina stanovnika. No, u njih pravda nije stigla da dođe, i to je bila osnovna poruka koja je poslata iz Grbavice. Potreba za pravdom, poruka je koja se čula otuda.
Iako odvojene, te komemoracije se obraćaju jedna drugoj – sa jedne se šalje poruka da pravda nije dostignuta, sa druge se šalje da odgovore traže među svojim nalogodavcima i onima koji su ih na mesto na kom su stradali poslali.
Želim da danas, dok molimo za svoje branitelje, i mi u sebi proizvedemo onu iskrenu ljubav i spremnost oprostiti onima koji su nam zlo učinili. Jer jedino ako budemo spremni praštati imamo budućnost svi na ovim prostorima. Ako budemo spremni uistinu gledati u budućnost, naravno moleći za oproštenje za pogreške koje su se dogodile u prošlosti, onda ćemo svi biti zadovoljni i sretni u ovim našim prelijepim krajevima, rekao je sveštenik na misi u Boderištu.
Ratni veteran Armije BiH i mirovni aktivista Centra za nenasilnu akciju, Amer Delić istakao je da smo u okolinu Brčkog došli sa namerom da se solidarišemo sa ovim ljudima u njihovom bolu i da pošaljemo poruku da možemo zajedno da izgradimo povjerenje kao preduslov izgradnje pravednijeg društva za sve naše narode.
Živimo naše živote kao da smo osuđeni na čekanje, čekamo da za nas neko učini neka djela kako bismo normalno živjeli, čekamo da neko učini naše prostore sigurnim i za nas i naša pokoljenja. Ne treba čekati, treba se sjećati i rata i ljudi koji su u njemu stradali i djelovati poučeni tim iskustvom kroz koje smo prošli. Potrebno je da se uvažavamo i nađemo mjesta u srcu za sve stradale. Željeli smo posjetiti i susjednu Grbavicu gdje se ta zajednica sjeća svojih poginulih pripadnika VRS-a na današnji dan, ali nažalost u ovim uslovima to nismo uspjeli i nadam se da ćemo to biti u prilici naredne godine“, izjavio je Amer Delić.
Kako je epidemija virusa Covid19 usporila, i učinila nemogućim većinu aktivnosti na radu sa ratnim veteranima, prisetili smo se dragih prijatelja i saradnika, koji su poslednjih nekoliko meseci, od našeg poslednjeg susreta, nažalost, preminuli. Novici Kostiću iz Vlasotinca, Marku Čoliću iz Daruvara i Velimiru Stojanoviću iz Niša, veliko hvala na svemu što su učinili za rad na pomirenju na ovim prostorima, njihov trag biće u našim srcima i mislima zauvek, i uvek ćemo ih se sećati.