Uprkos prisutnoj želji da se „popravlja“, čini mi se važnim da se definiše nepopravljivo, kako bi od te polazne tačke mogli da definišemo zadatke ispred nas.
Viđenja
Aneta Vladimirov u “Danasu”: Nije budućnost nužno ono što dolazi
Prošlost je paradoks, istovremeno je inspiracija i ishod. Svojevrsno tautološko mrcvarenje naših ličnih, najčešće neosvješćenih, istorija. Moja mama je živjela u društvu modernijem od ovog u kojem živi moja kćer.
Srebrenica je cijela godina opomene i motivacije
Pustimo se onog što je popularno za 11. juli i za BiH, osvrnimo se na moju, vašu i našu Srebrenicu za potrebnu volju, snagu i želju
Priča koju svako treba znati
…otišao sam ponizan, posramljen, onaj ko je to učinio nije to učinio u ime ni jedne vjere ni naroda, u ime moje vjere i mog naroda sigurno nije.