Za smrt osmero djece iz Viteza koja su 10. 6. 1993. poginula u eksploziji granate ispaljene sa položaja ARBiH ni nakon 29 godina niko nije odgovarao. Mješovita grupa ratnih veterana i mirovnih aktivista iz BiH, Hrvatske i Srbije danas je u Vitezu odala počast ubijenim mališanima.
Najmlađa žrtva je bila devetogodišnja djevojčica Augustina Grebenar, čiji je dvanaestogodišnji brat Velimir također poginuo. Među žrtvama su i Milan (12) i Sanja Garić (18), također brat i sestra, kao i petnaestogodišnjaci Dragan Ramljak, Draženko Čečura i Sanja Križanović, te desetogodišnji Boris Antičević. Na licu mjesta je poginulo petero djece, troje je preminulo u bolnici, a šestero je ranjeno.
Svake godine 10. juna na igralištu na kojem su stradala djeca, a gdje sada stoje klupa, koš i spomenik “Osmica” okupljaju se porodice, komšije i prijatelji, kako bi na tom mjestu položili cvijeće, upalili svijeće i molitvom se sjetili svojih nevino ubijenih. Kao i ranijih godina i ove godine misu je predvodio fra Velimir Bavrka koji je, uz riječi utjehe za porodice nastradalih govorio i o potrebi praštanja, suživota i pomirenja.
Ove godine su, na poziv organizatora, članova porodica stradale djece, komemoraciji prisustvovali i ratni veterani i mirovni aktivisti iz regiona. Bivši pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Hrvatske vojske (HV), Vojske Republike Srpske (VRS) i Vojske Jugoslavije (VJ), zajedno sa grupom mirovnih aktivista/kinja iz Centra za nenasilnu akciju Sarajevo-Beograd, položili su vijenac i odali počast stradaloj djeci.
“Nama je ovo treći put zaredom da dolazimo odati počast ubijenoj djeci u Vitezu. Prethodne dvije godine dolazili smo sa manjom grupom kolega, prijatelja i saradnika, a ove godine smo tu sa jednom većom grupom u kojoj su i ratni veterani. Kao i na toliko drugih mjesta, uvijek je bolno kada se okupimo da se sjetimo stradalih, a posebno je bolno kada se radi o djeci. Znamo da porodice traže pravdu, mi ih svakako podupiremo u tome kako bi se konačno utvrdile sve okolnosti i eventualno imena onih koji su odgovorni. Naša moć nije prevelika, ali danas smo tu, kao i prethodnih godina, kao i na svim mjestima na koja odlazimo, da porodicama izrazimo saučešće, budemo im podrška na ovaj tužni dan, da pošaljemo poruku našem društvu da se zajednički možemo sjećati svih stradanja, da iz bolne prošlosti možemo učiti i zajednički graditi bolju budućnost za nas i one koji dolaze nakon nas”, kazala je Davorka Turk, članica tima Centra za nenasilnu akciju.
Obilježavanje godišnjice porodice ubijene djece svake godine organizuju bez zvaničnog prisustva ili podrške političara i predstavnika udruženja proisteklih iz proteklog rata, jer, kako kažu, ne dozvoljavaju nikakvo manipulisanje ili političku zloupotrebu žrtava. Svi dobronamjerni ljudi su, naravno, dobrodošli, da se zajedno sa članovima porodica, prijateljima i komšijama, u molitvi, sjete nevino ubijenih.
“Mi kao mirovni aktivisti i ratni veterani sa različitih strana predstavljamo na ovaj način direktnu podršku porodicama žrtava. Smatram da je ideja da se što više sarađuje sa porodicama staradalih najperspektivnija ne samo u mirovnom radu na suočavanju sa prošlošću nego generalno u izliječenju društva. Ta saradnja je neophodna kako bi se generalno kultura sjećanja u BiH počela malo izlječivati”, izjavio je Adnan Hasanbegović, mirovni aktivista i veteran ARBiH.
Mirovni aktivisti i aktivistkinje, te ratni veterani iz regije u organizaciji Centra za nenasilnu akciju do sada su prisustvovali komemoracijama u BiH u Gornjem Vakufu, na Koti 715 kod Zavidovića, Stogu kod Vozuće, Novom Gradu/Bosanskom Novom, Sanskom Mostu (Hrastova glavica), Sijekovcu kod Broda, Laništima kod Brčkog, Trusini kod Konjica, Ahmićima kod Viteza, Grabovici, Uborku i Sutini kod Mostara, Briševu i Zecovima kod Prijedora, Korićanskim stijenama, Stupnom Dolu kod Vareša, Boderištu kod Brčkog, mostu na Savi u Brčkom, Bradini kod Konjica, Skelanima kod Srebrenice, Silos u Tarčinu kod Hadžića, Srbiji u Grdeličkoj klisuri kod Leskovca, Varvarinu kod Kruševca, Aleksincu, te u Hrvatskoj u Pakracu, Varivodama i Gošiću kod Knina.
“Ovo je jedna od težih komemoracija na kojima smo bili. Emocije nas savladavaju, poginulo je osmoro djece, od granate ispaljene u večernjim satima. Mi smo tu, veterani iz svih vojski iz BiH, Srbije i Hrvatske, da odamo počast toj djeci koja su ubijena na svom igralištu, ispred svojih pragova. Jako je teško biti na ovom mjestu, ali mi mormao naći snage da izađemo iz začranog kruga i da ukažemo na to da možemo biti ljudi i da možemo da živimo jedni kraj drugih, jedni među drugima, jedni sa drugima, da jednostavno moramo tako. Da pokažemo da je došlo vrijeme da napokon krenemo novim putem i da živimo u miru”, rekao je Mirko Zečević Tadić, veteran HVO-a iz Brčkog.
Galerija fotografija: OVDE