Završen je treći po redu trening izgradnje mira za studentice i studente iz BiH. Trening je održan u periodu od 22-28.2.2019. godine u Emaus centru u Potocima kod Mostara. Treningu je prisustvovalo 19 studenata i studentica iz svih dijelova BiH, šarolikih društvenih pozadina. Trenerski tim su činili Davorka Turk, Dalmir Mišković, Tamara Zrnović, Nedžad Novalić i Nedžad Horozović. Za trening se prijavilo ukupno 96 osoba, od toga 30 muškaraca i skoro duplo više žena 66. Ovo je razlog, uz neuobičajeno velik broj otkazivanja, što je rodnu balasiranost grupe bilo gotovo nemoguće postići. Otkazivanje učešća u zadnji tren na koncu je dovelo do toga da smo u trening ušli sa jednim sudionikom manje, i rodno neizbalansiranom grupom, treningu je prisustvovalo 13 žena i 6 muškaraca.
Trenerski tim je tijekom treninga i kroz razgovore s učesnicima/cama dobio i dojam da se studenti i studentice prijavljuju na čitav niz edukacija i treninga, vrlo često i ne potpuno svjesni na što se prijavljuju, a hoće li nekoj edukaciji prisustvovati ili ne, odlučuju tek po obavijesti da su na neku od njih primljeni. Ovo je značajna indikacija za organizaciju studentskih treninga iz izgradnje mira ubuduće, i poziv za drugačije promišljanje i organiziranje aplikacijskog procesa, čime tek treba da se pozabavimo.
Potrebu za ovakvom vrstom mirovnog obrazovanja usmjerenoj ka studentskoj populaciji prvi smo put osjetili prije 4 godine kad smo i organizirali prvi trening izgradnje mira za studente iz BiH. Ideja je bila da se generacija budućih kreatora javnih stavova i donosioca odluka izgradi na mirovnjačkim osnovama i da im se pruži prilika za šire sagledavanje bosanskohercegovačkog konteksta te senzibilizcija na druge i drugačije. Posebice smo htjeli osvjestiti buduću generaciju nosioca društvenih kretanja na procese koji mogu da vode ka spirali nasilja te krajnoj eskalaciji tj. ratu, te im dati priliku i prostor da nauče izaći iz tih ustaljenih obrazaca koji vode legitimisanju i ponavljanju nepravde i nasilja.
Spirala nasilja
Sam koncept trećeg treninga je bio malo drugačiji u odnosu na prethodna dva treninga izgradnje mira za studentice i studente te je u vremenski kraćem formatu planirano da bude sigurni prostor za otvaranje složenih tema koje unutar bosanskohercegovačkog konteksta konstatno stvaraju poteškoće.
Način rada se bazirao na iskustvenom učenju koje je potpuno drugačije od načina učenja na koje su studenti i studentice navikli na svojim fakultetima, bez puno predavanja i sa mnogo zajedničkog rada. Trening smo otvorili temama koje su za cilj imale stvaranje temeljnog povjerenja među sudionicima. Unutar grupe se u kratkom roku stvorila kohezija i osjećaj bliskosti što nam je kasnije stvaralo i sitne poteškoće zbog uzdržavanja od ulaska u otvorene konfrontacije. No, poticanje na jaču konfrontaciju po postojećim linijama etničkog, ideološkog i političkog neslaganja sa ovom dužinom treninga i sa ovom grupom ne bi bilo u dovoljnoj mjeri konstruktivno za rad, ali svakako tisak trenerskog tima je da se nije zadržalo na nivou političke korektnosti i lažne kohezije.
U početnoj fazi treninga bavili smo se mehanizmima koji stvaraju nejednakosti u našem društvu te na prepoznavanju i senzibilizaciji na te mehanizime. Sudionici i sudionice treninga pokazale su spremnost za kritiku, samokritiku te rad na tim društvenim obrascima, kojima su inače naučeni i na koje su priviknuti. Posebice su važnim pokazale radionice koje su se bavile diskriminacijom i nasiljem te načinom na koji tretiramo jedni druge unutar naših zajednica i društva. Igranjem različitih društvenih uloga, onih privilegiranih i onih manje privilegiranih, otvorili smo problematiku strukturalnog i kulturnog nasilja koje svom silinom melje one koji imaju manje prilika u društvu te smo ujedno pokazali i načine na koji svi zajedno sudjelujemo u prešućivanju i podržavanju nasilja i stvaranju nepravde.
(Id)entitetske kutije
U drugom dijelu treninga posvetili smo se temama koje u bosanskohercegovačkom kontekstu i stvaraju najviše problema a tiču se nacionalnog identiteta i načina na koji gledamo rat. Bilo je mnogo diskusije, međusobne razmjene i otvaranje tema koje se najčešće smatraju teškima. Sigurni prostor koji smo uspjeli kreirati omogućio nam je da otvoreno razgovaramo o našim identitetima te da uvidimo način na koji nas društvo kategorizira i gura u „identitetske kutije“.
Iz ovog dijela bi izdvojili i jako važnu rečenicu koja kaže: „Svi su nam identiteti važni, dok ne postanu ugroženi, tad oni najugroženiji postaju najvažniji“. Ta rečenica nekako objašnjava bh. kontekst i način na koji nacionalni identiteti proždiru sve ostale identitete. Prikazivanjem filma „Dom u tuđini“ iz produkcije Centra za nenasilnu akciju otvoren je prostor da razgovaramo o direktnim posljedicama naših nacionalnih odnosa i etničko-prostornog pospremanja te kako naš nacionalno-društveni koncept diskriminira one koji nisu većina na nekom području.
Filmom smo otvorili i temu rata, iako većina sudionika nije bila ni rođena za vrijeme rata, posljedice ratnih događanja su skoro svi osjetili na svojoj koži te ih još uvijek osjećaju. Posebnu pozornost usmjerili smo na način na koji govorimo o ratu te mapirali sličnosti i razlike između ratnih narativa tri(+) zaraćenih strana unutar Bosne i Hercegovine. Rat i narativ o ratu su često legitimacija za nova dizanja tenzija te ih politika koristi kao svoje pogonsko gorivo za održavanje na vlasti.
Tematski vrhunac treninga predstavljalo je gostovanje tri ratna veterana nekad suprostavljenih vojski: Amer Delić, veteran ARBiH, Spasoje Kulaga, veteran VRS-a i Stanislav Krezić, veteran HVO-a, prenijeli su nam svoje životno i ratno iskustvo, svoje motive za odlazak u rat, te sliku tog vremena koju većina sadašnjih studenata nije imala priliku sama upamtiti. U dinamičnoj i emotivnoj razmjeni stvoren je zajednički osjećaj da je rat oštetio generaciju kojoj pripadaju naši gosti i da ne smijemo dopustiti da ošteti još koju generaciju. U sjećanje nam se urezala i rečenica jednog od veterana: „Bolje je sto godina razgovarati i pregovarati nego jedan dan ratovati“. Ovakva rečenica ima posebnu snagu sa obzirom da ju je izgovorila osoba koja je dala značajan dio svog života ratujući.
Nakon što je trening završio i nakon što su se dojmovi slegli mogu reći da iz treninga izlazim motiviran i osnažen za daljnji mirovni rad, ne samo sa studentskom populacijom nego i šire. Jako mi je važno bilo vidjeti kako razmišlja generacija koja se rodila nakon rata te način na koji oni gledaju na cijelu tu dramatičnu prošlost o kojoj ih stariji uče. U BiH dovesti dvadeset mladih ljudi različitih nacionalnih pozadina na jedno mjesto još uvijek predstavlja veliki iskorak, koji je još veći ako se radi na temama ovog treninga. Čini nam se da su (međuetnička) distanca i granice među mladim ljudima snažnije nego što je bio slučaj na prva dva treninga sa studentima, i pored toga što postoji iskrena želja da se ove barijere premoste. Osim toga, sudionici su pokazali veliku spremnost na rad i promjenu i to mi ulijeva nadu da će se u budućnosti društveni procesi pozitivnije odvijati.
Nekako se nadam da će pojedini od ovih sudionika, na nekim odgovornim mjestima, u nekim sudbonosnim trenucima, sjetiti se ovog treninga, te za razliku od svojih prethodnika na odgovornim mjestima, donijeti odluku koja će kazaljku Bosne i Hercegovine okrenuti ka sretnijoj budućnosti.
Galeriju fotografija sa treninga možete pogledati OVDJE