Na ovogodišnjem treningu za učesnike ratova, održanom u Brčkom (BiH) od 11. do 14. aprila, učestvovalo je četrnaest ratnih veterana. Iz oba BiH entiteta, Republike Srpske (Novi Grad, Prijedor) i Federacije BiH (Gornji Vakuf/Uskoplje, Bihać, Zavidovići) te Distrikta Brčko, iz Srbije (Kruševac) i Hrvatske (Pakrac). Trenerski tim CNA činili su Nenad Vukosavljević, Nedžad Horozović, Adnan Hasanbegović i Amer Delić.
Ohrabrujuće je što se, nakon par godina pauze, nastavila saradnja sa nekom od veteranskih udruga iz Hrvatske. Iako je bilo pojedinaca koji su redovno bili prisutni na našim treninzima i zajedničkim akcijama, do sada nismo našli kontinuirani model saradnje sa braniteljskim udrugama. Takođe, raduje i činjenica da su na treningu učestvovali predstavnici Opštinskih odbora BORS[1]-a iz gradova sa kojima do sada nismo imali priliku sarađivati.
Kao ciljeve treninga izdvojili smo osvještavanje potencijala ratnih veterana u ulozi graditelja mira i njihovo osnaživanje kao pojedinaca, kako bi bili spremni preuzeti tu ulogu u svojim sredinama. Pored toga, važna nam je bila uspostava povjerenja među učesnicima, uz nadu da će se, vremenom, i između organizacija koje predstavljaju stvoriti uslovi za prekograničnu saradnju, što bi omogućilo sprovođenje zajedničkih mirovnih akcija na širem području regiona.
Kroz dvodnevne radionice, nastojali smo doći do toga šta bi to bio pošteni odnos prema prošlosti i kako zajednički tragati za njim. Uprkos kratkom vremenskom periodu, vjerujemo da smo uspjeli izgraditi prostor za otvorene diskusije i različite interpretacije, kako ratnih događaja, tako i društveno-političkih konteksta u kojima danas živimo.
Bilo je polemika, pa i otvorenih konfrontacija, što tumačimo kao znak da su učesnici bili motivisani i otvoreni. Nama iz CNA je to bio signal da uživamo njihovo povjerenje, jer nije postojala suzdržanost prema voditeljskom timu.
Kroz dijalog, jasno je iskazana osuda rata i zločina koji su počinjeni na ovim prostorima, bez obzira ko su bile njihove žrtve. Takođe, ukazano je i na dalju prisutnost nepravde i nasilja, naročito prema osobama iz manjinskih grupa čija prava se ugrožavaju i koje su često izložene diskriminaciji od strane većine.
Bilo je i razgovora o sve prisutnijoj nacionalističkoj retorici i govoru mržnje, koji su od nekadašnjih boraca prepoznati kao potencijalni generator budućeg nasilja, posebno kod poslijeratnih generacija. Zato smo posebno razgovarali i o zajedničkim mirovnim akcijama kao jednoj od mogućnosti nošenja s tim pojavama. Kroz ove akcije moguće je dati primjer mladima da je neprijateljstva moguće prevazići i da je potrebno raditi na izgradnji međusobnog povjerenja i uspostavljanju dobrosusjedskih odnosa.
Utisak je da su kroz trening ratni veterani izrazili spremnost da učestvuju u procesima izgradnje mira. Procesima koji su dugi i mukotrpni, ali vremenom mijenjaju i oplemenjuju. Preobraženje iz ratnika u graditelja mira nosi sa sobom dilemu sa kojom je teško suočiti se. Da li je licemjerno da na pomirenje pozivaju upravo oni koji su u ratu, vjerujući da čine pravu stvar, učestvovali? I na to pozivali i druge iz svoje zajednice?
Iz mog iskustva, rekao bih da nije licemjerno promijeniti mišljenje nakon proživljenog rata, upravo suprotno, tako gradimo budućnost.
Fotografije možete pogledati ovdje.