“Uvod u izgradnju mira”, Mir-Paqe-Мир 2022.

| Katarina Milićević |
Mnoge teme i pitanja o kojima se na treningu govorilo su tabu teme u društvima iz kojih dolazimo, teme o kojima se ne govori, čak ni u najužim krugovima ...
14. juli/srpanj 2022
14. juli/srpanj 2022

Šesti trojezični “Mir-Paqe-Мир” trening izgradnje mira održan je od 13-22. maja u Velesu, u Severnoj Makedoniji. Ovo je bio prvi trening koji smo mogli da organizujemo za učesnike/ce iz više zemalja, posle epidemije Covid 19. 

Na treningu je učestvovalo ukupno 16 učesnika-ca iz Srbije, Kosova i iz Severene Makedonije. Učesnici-e su dolazili iz Mitrovice, Lipljana, Podujeva, Štrpca, Prištine, Uroševca, Prizrena, Bitole, Skoplja, Prilepa, Ohrida, Preševa, Kragujevca, Novog Sada, Ljubljane (ekonomska migracija iz Srbije)…

Propitivanje narativa i mitova

Na treningu su obrađene teme od uvoda i upoznavanja, preko komunikacije i timskog rada, nasilja, diskriminacije, identiteta, uloge polova u društvu, suočavanja sa prošlošću do izgradnje mira. 

Teme koja su ostavile najjači utisak na učesnike-ce bile su diskriminacija i nasilje. Sadržajno vrednom se pokazala vežba sa pitanjem: “Šta je to što treba da se promeni u sredini gde je moj narod u većini, a što bi predstavljalo pošten odnos prema prošlosti i korak ka pomirenju?”.

Mnoge teme i pitanja o kojima se na treningu govorilo su tabu teme u društvima iz kojih dolazimo, teme o kojima se ne govori, čak ni u najužim krugovima. „Drugi“ se posmatraju kao neprijatelji, i malo je prostora za propitivanje odakle to sve dolazi. 

Prirodna Albanija, Objedinjena Makedonija i Velika Srbija, koja je razlika između ovih pojmova, pitao se jedan od učesnika na treningu, dok je drugi izrazio strah za ono što nam budućnost donosi, jer su se svi problemi na Balkanu u prošlosti rešavali ratom.

Najburnije reakcije dogodile su se u radionici Suočavanja sa prošlošću, kada se govorilo o herojima u društvima u kojima živimo, šta nam oni lično znače, kakvi odnosi u društvima se grade na osnovu odabira koje ličnosti i dela se veličaju. Važna je i poveznica sa sopstvenim ulogama, i time kako nas drugi doživljavaju, na osnovu nekih od identiteta, o čemu se razgovaralo na treningu.

Smeta mi što su me na jednom drugom mestu predstavili kao nekog teroristu, a ja ne smem ni kokošku da ubijem, bila je iskrena jedna učesnica, koja je komentarisala kolektivne identitete koje nosimo, i prema kojima nas neki ljudi posmatraju, ne gledajući u nama ljude, slične sebi, već kolektive.

Da bismo se prepoznali, moramo da se sretnemo, naši narativi moraju da dobiju lice, da budu humanizovani, čulo se na jednoj radionici, što nikako nije zaključak, već početak rada na razgradnji kolektivnih slika i predrasuda koje imamo prema drugim narodima, ali i razbijanje mitova koje gajimo prema sopstvenim identitetima.

Odabrali smo da zajedno pogledamo film „Isprekidana crta“, u produkciji CNA, koji tretira makedonsko-albanski sukob iz 2001. godine kako bismo potakli razmišljanja o tome šta sukobi donose, ali i šta ostavljaju za budućnost, i o važnosti otvaranja prostora za razgovor o tome šta su nam potrebe, šta nas boli.

Rane treba otvoriti, da bi se izlečile, rekao je jedan učesnik.

Zadovoljni smo i odlukom da uradimo radionicu o ulogama polova u društvu, jer postoji tendencija u celom regionu za vraćanje unazad u strožije patrijarhalne okvire. Ili okove.

Poverenje gradi mir

Procesi u društvima iz kojih dolazimo, te nametnute teme iz dnevne politike uticali su na rad i sadržaj treninga, i teško je kada u sred rata koji traje u blizini, treba da razgovaramo o mirnim rešenjima sukoba. Uprkos tome, drago nam je da smo, i pored svih teškoća, radili sa jako motivisanom grupom, spremnom da se uključi i podrži mirovne aktivnosti u svojoj sredini.

Muči me jako velika mržnja koju imaju balkanske države između sebe. Debata i pomirenje na Balkanu treba da počnu od običnih građana, od nas ovde. Svako od nas odlazi sa bar jednom pozitivnijom mišlju nego kad smo dolazili. Politika nas ne zastupa kao individue, već kao narod. Da bismo promenili politiku, moramo prvo da promenimo sebe, izjavila je jedna učesnica na treningu.

Zaključak trenerskog tima je da je jako važno održati ovaj program, kao jedini mirovni trening u regionu koji se izvodi na tri različita jezika, uprkos teškoćama koje smo imali u organizaciji (neujednačen broj prijava iz svih zemalja, mnogo odustajanja odabranih učesnika/ca).

Prevoditeljice ovog treninga bile su Naile Keçmezi i Luljeta Ademi.

Trenerski tim činili su Luan Imeri (Centar za ljudska prava i rješavanje konflikata, Skoplje), Boro Kitanoski (Mirovna akcija, Prilep – Tetovo), Ana Bitoljanu (Prva dečija ambasada Međaši, Skoplje), Nenad Vukosavljević i Katarina Milićević (Centar za nenasilnu akciju, Sarajevo – Beograd).

Galeriju fotografija možete pogledati OVDE

poveznice:

kategorije:

cna sajtovi

onms

biber

nenasilje!

kultura sjećanja