Lokalne zajednice pozvane da obilježe mjesta stradanja: To bi bio pošten odnos prema bolnoj prošlosti

Iako je od proteklog rata u Bosni i Hercegovini prošlo više od dvije decenije, veliki broj mjesta stradanja još uvijek nije obilježen na bilo koji način. Krajem marta 2018. godine, u sedmoj po redu akciji obilježavanja neobilježenih mjesta stradanja, obilježili smo mjesta stradanja u Varešu, Jajcu, Prijedoru i na Korićanskim stijenama.

Kao, neformalna grupa mirovnih aktivista i aktivistica već tri godine ukazujemo da su tokom rata brojni objekti (domovi kulture, škole, tvorničke hale, policijske stanice, hoteli itd.) bili mjesta zatočenja ili ubistva. Ovi objekti su nakon ratnih razaranja uglavnom obnovljeni i vraćeni u prvobitne funkcije, ali je izostalo njihovo obilježavanje kao mjesta stradanja.

U ovoj posljednjoj akciji obilježili smo pomoćni objekat Policijske stanice u Prijedoru koji je tokom maja 1992. godine služio kao mjesto zatočenja za više od 30 osoba hrvatske i bošnjačke nacionalnosti, ali i kao tranzitni centar za zatočenike koji su premještani u Omarsku i druge logore. Takođe, obilježen je i Dom kulture u selu Miska Glava kod Prijedora gdje je tokom jula 1992. godine bilo zatočeno 114 civila bošnjačke nacionalnosti. U okolini Prijedora obilježen je i fudbalski stadion u Ljubiji na kojem je veliki broj civila bošnjačke nacionalnosti bio premješten iz ostalih zatočeničkih objekata, u kojem su civili svakodnevno bili zlostavljani i premlaćivani, uz veliki broj ubistava. U Ljubiji, iznad rudnika, u mjestu Redak, obilježili smo neobilježeno mjesto stradanja gdje su vršene egzekucije i gdje su nađene masovne grobnice.
Uz poziv lokalnim vlastima Kneževa (Skender Vakufa) da konačno dozvole podizanje spomenika stradalim, obilježili smo i Korićanske stijene, jedan od simbola stradanja Prijedorčana, gdje je u augustu 1992. godine 150 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti ubijeno.

U Bravnicama kod Jajca obilježeli smo lokaciju stradanja civila srpske nacionalnosti koji su se kretali u koloni autobusa. Na ovom mjestu ubijeno je više desetina osoba, a za ovaj ratni zločin još uvijek niko nije procesuiran iako u Tužilaštvu BiH postoji predmet više od 10 godina.

U Vareš-Majdanu obilježili smo staru zanatsku škola, koja je u oktobru 1993. godine služila kao zatočenički objekat za više od 250 osoba bošnjačke nacionalnosti. Takođe, u Varešu smo obilježili zgradu “Auto-transa” koja je u januaru 1994. godine služila kao zatočenički objekat za osobe hrvatske nacionalnosti, gdje su mnogi bili zlostavljani i vođeni na prisilni rad.
Bivši motel “Sretno” u Kaknju je od maja do juna 1993. godine služio kao zatočenički objekat za osobe srpske i hrvatske nacionalnosti, te je također obilježen kao mjesto stradanja u ovoj akciji.

Ovom aktivnošću želimo da potaknemo lokalne zajednice da neobilježena mjesta stradanja obilježe na primjeren način i time odaju počast žrtvama i izraze žal nad izgubljenim životima i ljudskom patnjom. Vjerujemo da bi to bio iskorak ka poštenom odnosu prema prošlosti. Do sada smo obilježili 57 mjesta stradanja širom BiH.

Nažalost, lokalne vlasti u mnogim slučajevima ne dozvoljavaju žrtvama da dostojanstveno obilježe mjesta stradanja, posebno kada se radi o žrtvama koje su danas pripadnici “manjinske” zajednice u tim sredinama. Ilustrativni su primjeri Korićanskih stijena, ali i mjesta stradanja poput Kazana kod Sarajeva, odnosno stadiona N.K. Iskre u Bugojnu.

Kao članovi bh. društva koji žele budućnost bez nasilja, pozivamo lokalne vlasti ne samo da udruženjima žrtava odobre podizanje spomenika, već i da iniciraju obilježavanje i komemoriranje stradanja. Vjerujemo da bi to predstavljao primjer poštenog odnosa prema bolnoj prošlosti i značajan korak ka izgradnji mira.

Ovdje možete pogledati video prilog sa naše posljednje akcije:

DOWNLOAD VIDEO