Jedan od vjesnika proljeća u postratnoj Bosni i Hercegovini su i komemoracije stradalim. Ponekada u aprilu, da se poslužimo nazivom filma o genocidu u Ruandi, počinje ciklus sjećanja, uvijek precizan, neumoljiv, po uhodanom rasporedu… To kruženje sjećanja (zlo)upotrebljava se shodno trenutnim potrebama i političkom momentu, ali 16. april u tom kalendaru boli ostaje, prije svega, trajni podsjetnik na sav besmisao rat(ov)a. Faktički u isto vrijeme, prije 25 godina, počinjeni su zločini nad mještanima Ahmića i Trusine.
Ahmiće i Trusinu prije 16. aprila 1993. niste mogli baš nikako povezati: Jedno selo je u Bosni, drugo u Hercegovini, jedno u ravnici, drugo u brdima podno Igmana, čini se ispravnim pretpostaviti da ljudi iz Trusine nikada nisu čuli za Ahmiće i ljudi iz Ahmića za one iz Trusine. Tog 16. aprila 1993. pripadnici Armije BiH počinit će zločin nad (hrvatskim) mještanima Trusine, dok će pripadnici HVO-a počiniti zločin nad (bošnjačkim) mještanima Ahmića povezavši ova dva mjesta bolom koji ne prolazi.
Na 25. godišnjicu stradanja mještana Trusine komemoraciji u znak sjećanja na stradale prisustvovali su i veterani iz regiona, bivši pripadnici Armije BiH, HVO-a, HV-a, VRS-a, JNA i VJ. Došli smo na poziv predsjednice lokalnog udruženja žrtava da odamo počast stradalim i zajedničkim prisustvom komemoraciji ukažemo da empatija za žrtve nije ograničena etničkom pripadnošću.
Došli smo da, kao ratni veterani i mirovni aktivisti, odamo počast svim žrtvama i pošaljemo poruku kako nam se rat, kao jedno strašno nasilje, nikada ne bi trebao ponoviti, kazao je Edin Ramulić, mirovni aktivista i bivši pripadnik Armije BiH iz Prijedora.
Da su poteškoće, prepreke i rizici u suočavanju sa bolnom prošlošću često tek izgovori za vlastito nečinjenje a ne nešto nepremostivo, pokazala je predsjednica udruženja žrtava iz Turisne Dragica Tomić. Svjesna mogućih pritisaka i negodovanja, bez da ih je krila od nas, ipak nas je pozvala na komemoraciju i bila naš domaćin sve vrijeme u Trusini učinivši da se osjećamo dobrodošlim.
U hladu crkve Svetog Ante Padovanskog Dragica nam je, zahvaljujući se na posjeti i podršci, kazala:
To je nešto što nam treba, kao primjer koji će slijediti drugi na putu mira, oprosta, suosjećanja sa svim žrtvama. Ovakav odnos prema svim žrtvama je značajan korak ka budućnosti u kojoj, vjerujem, niko ne želi da se ponovi ono što nam se dešavalo 1990-ih.
U sveprisutnoj redukciji komemoracija u javnom prostoru u regionu insistira se samo na sjećanju vlastitih žrtava, uz ponavljanje minimiziranje, negiranje i tihog opravdavanja stradanja drugih. Dolazak grupe ratnih veterana nekada zaraćenih vojski umije da bude značajna intervencija u samu srž takvih narativa. Tako je u Trusini, govoreći Svetu misu, nadbiskup Pero Sudar održao inspirativan govor protiv nasilja još kazavši:
Nama je žao svih žrtava, danas se sa ovog mjesta sjećamo i žrtava u Ahmićima, one su nam bliske kao i ove žrtve ovdje.
Značajno je i da su se i u Ahmićima spomenule žrtve u Trusini. Pitanja zašto bošnjačkih političara nema u Trusini i hrvatskih u Ahmićima, koje se otvorilo na završnom sastanku grupe veterana koji su prisustvovali komemoraciji u Trusini, pokazuju da se neke stvari ipak mijenjaju, da nešto što je do jučer bilo sasvim normalno (da svako ide na komemoraciju samo svojima) društvo prepoznaje kao nešto što nas žulja i što i nije baš posve normalno.
Mediji su bili posebno zainteresirani za naše prisustvo komemoraciji u Trusini. Kao i ranije, to je dvojaki znak: U društvu postoji potreba za drugačijim sjećanjem, onim koje nije isključivo, koje ne potiče mržnju u nama i oko nas; s druge strane, sama činjenica da je ovakva akcija ratnih veterana rijedak primjer takvog sjećanja na prošlost pokazuje koliko smo daleko na izgradnji mira.
Osim žrtvama, koje su često zaboravljene ili brutalno zloupotrebljene, prisustvo ratnih veterana značajno je i cijelokupnoj lokalnoj zajednici, uključujući i one koji ne dijele istu etničku pripadnost kao i žrtve. Svjedočili su tome i veterani koji su posjetili muzej u Jablanici i koji su o svojim motivima dolaska u Jablanicu razgovarali sa kustosom koji je ostao zatečen činjenicom da su na komemoraciju zajednički došli bivši pripadnici Armije BiH, HVO, HV-a, VRS, JNA i VJ.
Za CNA i ratne veterane komemoracija u Trusini je značajna i zato što je to najjužnija tačka na kojoj smo uspjeli da uspostavimo saradnju u Hercegovini, makar će neki kazati kako Konjic nije ni Hercegovina ni Bosna već ono i između Bosne i Hercegovine. Pa ipak, vjerujemo da ni tvrdi hercegovački kamen nije baš toliko tvrd.
Galeriju fotografija sa komemoracije u Trusini možete pogledati OVDJE.
Neki od medijskih izvještaja dostupni su na sljedećim linkovima:
http://www.federalna.ba/bhs/vijest/235256/dnevnik-2-16042018 18:00
https://tv1.ba/vijesti/zlocini-armije-bih-u-trusini/
https://www.youtube.com/watch?v=vsqNiOhboY0 12:40
https://www.vecernji.ba/vijesti/obiljezena-25-godisnjica-stradanja-hrvata-u-trusini-1239431
http://avaz.ba/vijesti/bih/370166/i-veterani-armije-rbih-na-25-godisnjici-zlocina-u-trusini
http://fena.ba/article/1012976/obiljezena-25-godisnjica-stradanja-hrvata-u-trusini
http://www.nap.ba/new/vijest.php?id=44460
https://vijesti.ba/clanak/402223/ratni-veterani-u-trusini-saosjecanje-nije-ograniceno-etnickom-pripadnoscu
https://www.24sata.hr/news/ubijeno-je-138-ljudi-25-godina-proslo-je-od-ahmica-i-trusine-569355
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/obiljezavanje-25-godisnjice-stradanja-u-ahmicima-i-trusini
http://vijesti.hrt.hr/439306/u-bih-komemoracije-u-povodu-25-godina-masakra-u-trusini-i-ahmicima
http://www.dnevnik.ba/dogadaji/obiljezena-25-godisnjica-zlocina-nad-hrvatima-u-trusini