Posjeta veterana Goraždu: Uši žele da čuju

| Nedžad Novalić |

Ratni veterani iz regiona početkom novembra 2017. posjetili su Goražde ...

6. decembar/prosinac 2017

Goražde u mnogočemu odudara od bosanskohercegovačke svakodnevnice. Smješteno na dvije obale Drine, danas ima status najmanjeg od deset kantona u Federaciji BiH, ali i privrednog čuda sa industrijom koja radi za svjetske firme, a sve to u zemlji u kojoj je polovica radnosposobnog stanovništva nezaposlena. U unutrašnjoj migraciji Goražde polako postaje poželjna destinacija pa nisu rijetke porodice koje iz drugih dijelova BiH, i to iz oba entiteta, sve radije sele u Goražde. Istina, stvari ne treba idealizirati, radničke plate su skromne, uvjeti rada daleko od idealnih, ali je odmak u odnosu na ostatak BiH vidljiv. Posjeta ratnih veterana iz BiH, Srbije i Hrvatske 8-9.11. 2017. ovom gradu pokazala nam je da Goražde ima donekle zaseban put i u sjećanju na ratne sukobe 1990-ih.

Bivši pripadnici Armije BiH, VRS-a, HVO-a, HV-a, JNA i VJ u Goražde su stigli u organizaciji Centra za nenasilnu akciju Sarajevo/Beograd, a na poziv veteranskih organizacija iz ovog grada. Goražde, ili ono što se zvanično naziva Bosansko-podrinjski kanton Goražde, prema popisu iz 2013. ima jedva 20-ak hiljada stanovnika, pri čemu je Bošnjaka više od 95 posto. U odnosu na predratno stanje, na ovom području živi 15.000 stanovnika manje, što je u najvećem slučaju direktna posljedica rata. U opkoljenom Goraždu stradalo je oko 2.000 vojnika i isto toliko civila, a povratak srpskog stanovništva na područje Goražda je mali.

Procesuirati odgovorne za zločine

Specifičnost Goražda jeste i da odudara i od dominantnog (bošnjačkog) narativa koji je viktimološki. Goražde se zvanično naziva gradom herojem, zvanične strukture gaje herojski narativ, spomenici posvećeni žrtvama proteklog rata nemaju uobičajene vjerske elemente, a primijetan je i naglašeniji pozitivni odnos spram antifašističkog naslijeđa kojeg simboliziraju partizani.

Jedan od domaćina ratnim veteranima bio je i Abduselam Sijerčić Pelam, jedan od komandanata odbrane Goražda koje je tokom rata imalo i status zaštićene enklave. Potrebu za susretom bivših boraca, međusobnim razgovorom i želju da veterani rade na izgradnji mira Pelam je pojasnio riječima da ovo stanje traje predugo, posebno naglasivši sve češće najave mogućeg novog oružanog sukoba. Inicijativa da se susretnu pripadnici bivših zaraćenih strana u ovom dijelu BiH dolazila je i ranije sa različitih strana, bila različito tumačena i uglavnom odbijana. Činjenicu da su bivši veterani prvi put u ovom dijelu BiH, i to u Goraždu, Pelam je nazvao značajnom ne samo za bivše borce iz Goražda već za cijeli grad. Otvorenost domaćina, spremnost da se kaže vlastita priča i da se ne bježi od teške teme kakva rat jeste, te spremnost da se čuje i druga strana uz puno uvažavanje, stvorili su siguran prostor što je bilo od posebnog značaja za samu grupu ratnih veterana, od kojih su neki prvi put u Goraždu dok su neki bili direktni učesnici borbi oko ovog grada na različitim zaraćenim stranama.

Veterani su zajednički položili cvijeće stradalim braniocima grada, ubijenoj djeci, stradalim pripadnicima MUP-a, stradalim u goraždanskoj ratnoj bolnici te na spomenik stradalim vojnicima i civilima u mjestu Ustikolina. Domaćini su veteranima pokazali i mjesta borbi iznad grada na lokalitetu Rorovi, a na putu ka Ustikolini veterani su zastali i pored mjesta Crkvina iz kojeg je 1992. odvedeno 10 srpskih civila koji ni do danas nisu pronađeni. Poziv na procesuiranje odgovornih za višegodišnju opsadu grada i stradanje civila, ali i za procesuiranje odgovornih za stradanja civila u Crkvini ili u npr. Jabuci bio bi značajan korak ka izgradnji mira u ovoj lokalnoj zajednici.

Značajan iskorak

Posjeta Goraždu značajan je iskorak, posebno kada se uzme u obzir breme užasnog nasilja koje je iskusio istočni dio Bosne i Hercegovine u proteklom ratu. Nadamo se da smo posjetom Goraždu odškrinuli vrata i ovog dijela regiona, da ćemo nekom skorom novom posjetom ta vrata u potpunosti otvoriti i ovakve posjete upriličiti u većem broju lokalnih zajednica u ovom kraju. Uvjerenje da je ovakav scenarij izgledan pojačava i činjenica da je završnom sastanku veterana u Goraždu prisustvovao, pored muftije goraždanskog Remzije ef. Pitića i izaslanika gradonačelnika Goražda, i načelnik obližnjeg Rudog Rato Rajak. Ratno iskustvo Goraždaka sa Ruđanima primjer je jedne mikrohistorije koja se ne da ukalupiti u narativ svi protiv svih. Naime, Goraždaci su Ruđane zapamtili kao ljude protiv kojih su se borili, ali koji su im redovno javljali kada bi stizali na položaje i davali znak da u narednom periodu neće biti granatiranja grada i stradanja civila, a kad bi odlazili upozorili bi neprijatelje na moguću opasnost dolaskom nove smjene iz nekog drugog mjesta.

Ono što istovremeno i žalosti i raduje jesu reakcije ljudi i goraždanske javnosti na ovakvu posjetu. Za ljude s kojima smo imali priliku razgovarati, kao i za same lokalne medije, posjeta ratnih veterana iz regiona je izuzetan događaj i značajan iskorak u odnosu spram prošlosti. Lokalna televizija insistirala je da radi obimniju reportažu o posjeti veterana, završnom sastanku odazvali su se lokalni predstavnici, ljudi koji su nam prilazili začuđeno su propitkivali ko smo (Stvarno ima i Srba među vama i vi to tako zajedno?). To pokazuje, s jedne strane, da su slike neprijatelja u našim društvima itekako prisutne, da dominantni narativ jasno definiše nas i njih, i da je rat nastavljen ratom za prošlost. No, s druge strane, ovakav odnos medija i lokalne zajednice pokazuje i želju da se takvo stanje mijenja, da se, kako reče jedan od učesnika, bivšem neprijatelju pruži, ako ne ruka, onda barem uho kako bismo konačno čuli jedni druge a ne da uvijek od nekog trećeg čujemo jedni o drugima.

Iznad Goražda i susjedne Foče, kao dva regionalna centra, danas smještena u dva entiteta, dižu se brežuljci i visoke planine, koji sa Drinom zajedno tvore pitomu kotlinu, mjesto života i puteva još od najstarijih vremena. Zajednička posjeta veterana bivšim kotama i čukama gdje su se vodile borbe, poziv je i da se simbolički iz kotline (čitaj: sopstvenog tora i atara, vlastitog narativa i percepcije, sopstvenog ja) izdigne i pogleda preko. Uspon nije lak, ali vrijedi, ako ništa, a ono zbog pogleda.