Kolumnista Рацин.мк Luan Imeri je napisao ovu reportažu posle boravka na Kosovu sa grupom prijatelja – mirovnih aktivista sa prostora bivše Jugoslavije, predvođenih Centrom za nenasilnu akciju
razmišljanja
Korak dublje
Politički i društveni konteksti u kojima delujemo
TAKO BLIZU, A TAKO DALEKO: O pokidanim vezama između BiH i Kosova
Državljani Kosova od prvog će januara 2024. putovati bez viza bilo gdje u Evropu, ali ne i u BiH, za koju im je potrebna viza iz Zagreba, Podgorice, Tirane ili Skoplja
IZMEĐU PORICANJA I PRIZNANJA: Kome i čemu služi spomenik na Kazanima?
Paradoks je da podizanje spomenika može biti dio procesa i kulture poricanja. Spomenicima se metodično skriva ko je ubijen i zašto te ko je ubica
Komemoracija ubijenoj djeci kojoj u fokusu nisu ubijena djeca
Nedžad Novalić, član CNA tima, u tekstu koji je objavio portal ResPublica piše o komemoraciji ubijenoj djeci u Sarajevu
Nije sve ni u novcu ni u zatvoru
Vanja Stokić, novinarka i aktivistica iz Banja Luke piše o posledicama nacrta zakona koji je usvojila Narodna skupština Republike Srpske, a kojim uvreda i kleveta postaju krivično djelo
Život u čekaonici Evrope
Politički i društveni konteksti u kojima delujemo
Bugarska je nova Grčka
Politički i društveni konteksti u kojima delujemo
Osvrt na političku krizu u BiH: Pitanje svih pitanja
Hoće li opet biti rata? Ovo je jedno od najčešće postavljanih pitanja protekla dva mjeseca u Bosni i Hercegovini.
Pravilo pretjerane generalizacije *
Recenzija knjige Lee David „Prošlost nas ne može izliječiti“ (2020.)
Reakcija na knjigu „The Past Can’t Heal Us“
Naslov knjige Lee David „Prošlost nas ne može izlečiti“ me je obradovao. Mislila sam da napokon imamo neko korisno istraživanje koje će nas pride osloboditi balasta bavljenja prošlošću i otkriti nam neki novi put, pa sam je iščekivala. Moje očekivanje bilo je potpuno pogrešno. I malo je reći da sam ostala šokirana.
„Je l’ ovdje ikom’ išta jasno?“
Politički i društveni konteksti u kojima djelujemo – iz izvještaja za 2020. godinu
Anno Covidi
Različita su polja koja je sve COVID-19 uspio da “zarazi”. Ni demokratski procesi, na žalost, nijesu imuni.
Ljudi, a ne mjesta
Tri priče o ljudima iz Bilovoda, Zecova i Prijedora
Glavni neprijatelj je u nama (razmišljanja o žrtvama i logorima)
O Drugom svetskom ratu smo učili u školama, gledali smo filmove, čitali knjige. Očekujemo da postoji neki konsenzus bar o osnovnom, o Holokaustu, o tome da se za vreme Drugog svetskog rata stradalo, da je vladao fašizam a strahote u vidu uništavanja u svakom smislu se (uglavnom) ne dovode u pitanje. Međutim, ako se možemo složiti oko toga, zašto se ne sećamo na adekvatan način, na način da se sećamo žrtava i obeležavamo mesta njihovog stradanja?